Hronike jedne Ivane: Radovala sam ti se

Radovala sam ti se 
Kao dete majci
Cveće suncu
Bolesnik ozdravljenju
Ptice letu
Radovala sam ti se,
Divni čoveče
Moje mladosti,
Radovala sam se
Tvojim dlanovima
Jakim ramenima
Sigurnom hodu
Radovala sam ti se
Osećaju moj,
Jer ćeš doći
I sa sobom doneti
Nemirno more
Lepe galebove
Zvuk tambura
Jedno sećanje
Na divnu junsku noć
Pesak pod prstima
Mesec u zenicama.
Sećaš se
Da si uvek znao
Kada će naići bura
Kako si voleo kada te talasi lome,
Jer samo tako čovek živ postaje i opstaje,
Kako treba reći
"Strah me je"
Kada se plašiš,
"Volim te"
Kada voliš,
"Želim te"
Kada želiš
Nimalo ne brinuti
Za sutra
Jer se sva širina i dužina ovog sveta
Skupi u samo jedan momenat
Vredan pamćenja.
Radovala sam ti se
Da bi mi opet pričao
Kako razumeš šta je
Smisao i značenje
Tek kada se šćućurim
U tvom zagrljaju
Položim glavu na tvoje rame
Meko dišem,
Kako prostranstvo postane osoba,
A osoba prostranstvo
Kako se horizonti gase kada sklopim oči
Da je zen kada spavam
Da ekspresionizam sviće u mojim očima
Pa zato voliš jutro
Mene kraj sebe
Povetarac koji mi podiže haljinu
Koju ćeš skinuti iza neke stene,
Kako udovoljavaš mojoj zaljubljenosti
A govoriš mi
Da je teže voleti i tome predan biti,
Ali ne moram se bojati
Jer ko nam šta sme
Ko nam šta može
Ovih dugih junskih noći?
Radovala sam ti se
Pevala ti
"Moja poslednja i prva ljubavi"
Volela sam tvoju ljubav prema meni
Divljenje i požudu,
Kako me obgrljuješ rukama
Govoriš da ako me ikad izgubiš
Želeo bi da sam polje maslačka
Da pustiš decu da me beru 
Zamišljaju i dahom šalju u vazduh
Jer bi me tako 
Gde god bio
Zauvek osećao;
Bio bi srećan,
Jer bi me kradom udahnuo.
Radovala sam ti se
Kao sestra bratu
Vojnik domu
Zatvorenik slobodi,
Jer si došao
Da me podsetiš na junske noći
Da živim još uvek u tvojim očima
Da se samo nekad
Mnogo više od čoveka
Može voleti uspomena,
Jer ja jesam i uvek ću biti tvoje
Izgubljeno polje maslačka.

Ivana Jovanović


Нема коментара:

Постави коментар