Otkucava ponoć
čekam je kao da
za sobom vuče nešto novo.
Mjesečina ispisuje oblake
već nestale
s prethodnim danom.
Oblačim stari kaput
stavljam na glavu šešir
ispod koga sam sakrio svu svoju radost
i gledam
gledam i osjećam
ovu noć kojoj prkosiš
koju ne slušaš
a glasna je
i ima mnogo toga da ti kaže.
Jedina je iskrena,
piše samo o tebi.
Da li si se ikada zapitao ko si?
Da li su tvoje ulice postavljene u pravom smjeru?
Pogledaj duboko u sebe
i pronađi odgovore.
Živiš i dišeš
tajnovit ili iskren
nekada previše samosvojan
nekada nešto nepostojeće
nekada jednostavno ti,
kakav si da si
duboko u sebi poznaješ
san života i život sna.
Život nas vuče
mijenja
navodi na načine
krade korake
ne prestaje
ne zaustavlja se
ne osvrće se
na naše pobune.
Daješ misli
i živiš od snova
čekaš njihovo ostvarenje
ali,
vrijeme
ono te ne vidi
neprestano teče
prolazi
sa njim i ti
tvoja mladost,
snovi.
Koraci sve teži,
mora sve hladnija
sudari svijetova jači
bez milosti
bez sažaljenja.
Odustaješ
bez borbe
raduješ se stvarima bez smisla
sviraš na pokidanim žicama
o onih 2 grama prašine
koju zoveš ljubav
izgovaraš velike riječi
kao najprostije
širiš granice
sužavajući ih.
Zar da su ti misli
tiše od najtiše zamuklosti
i ove linije
što dolaze, nadilaze jedna drugu
zar da nisu ispisane tvojom rukom?
Pa ti si taj koji piše o sebi
piše i diše mladost
najveću snagu
koja može biti posjedovana.
Ti,
pa ti gradiš svoje mostove
izgovaraš riječi upravo tvoje pjesme
glasnije ili tiše
to zavisi samo od tebe.
Zaboravio si
ostalo je negdje iza
da si čovjek
i da imaš to u sebi.
I ovaj svemir
sve tajne nedokučive
gore su skrivene
čuva ih
čvrsto grli tvoj dio beskraja
sačuvaj i ti njega u sebi.
Željeti
dovoljno je
zastani
zapitaj se ko si
zašto si takav
udahni istinu
i ostani doslijedan sebi
i drugima
nikad ne zaboravi
to si ti..
Zagrli radost
sačuvaj je
i jednog dana
pogledaj nazad.
Ne želiš valjda da zgužvaš
svoj poslednji uzdah
kao stare novine?
Нема коментара:
Постави коментар