insp.
  • Ljubav
  • Život
  • Umetnost i kultura
  • la mode
  • Psihologija
  • Intervju
  • O nama ♡
Za mene, svi psi ujedaju
u tvom svetu je drugačije
ti ne zavisiš od božje promisli, kosmičke pravde
niti mišljenja autoriteta
nemaš uvrnute puteve frustracija
niti čudna predviđanja i panične strahove
i zato otpada sve
i divlje plaže i morsko sunce i to da će moj mozak biti usresređen
na nešto drugo što nije preživljavanje
opet ne umem da učestvujem
margine mi omogućavaju da skinem odgovornost
biti daleko od cilja je oslobađajuće
i ipak moram
što dalje
tako ću ispati fer
ljubav je nesigurno i zbunjujuće tlo
za hronično nezadovoljne.



0
Share
Jednog trena odlučiš
da nećeš sedeti skrštenih ruku
poneseš svoju bol
i prošlost sa sobom
ali se ne osvrćeš
izbrišeš preispitivanja
moguća dešavanja
svako "šta ako"
docrtaš nove puteve
i rešenja
ne daviš se
u neprestanom
krivljenju sebe
ne opravdavaš
ali se prihvatiš
jer što više odbijaš to
više se vraća
izađeš na ulicu
nasmeješ se suncu
deci
onoj oko tebe
i onom u tebi
jer to malo čudo
ne bi želelo da gleda tvoje suze
ne bi želelo da ga zaboraviš
upiješ slobodu
udahneš proleće
novi dan
onaj tvoj san
poneseš sa sobom
i pokušaš
da ga odživiš.



0
Share

Mira Brtka je nosilac novih tendencija u srpskoj savremenoj umetnosti druge polovine prošlog veka. Svoje obrazovanje stiče u Beogradu, a umetničku karijeru gradi u Rimu. Iza sebe je ostavila veliki umetnički opus, čiji deo ćemo imati prilike da vidimo tokom trajanja izložbe Refleksije, u Muzeju grada Beograda, od 17. marta do 10. maja 2021. godine.


Refleksije omogućavaju da se sa pedesetogodišnje vremenske distance, od prvog samostalnog nastupa u Muzeju Savremene umetnosti u Novom Sadu i Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu 1971. godine, nepristrasno i u duhu novog vremena sagleda raznovrsni i multimedijski opus višedisciplinarne savremene umetnice i kulturne aktivistkinje, Mire Brtke.

Izložba Refleksije donosi pregled njene produkcije, od 1964. godine, “Rimskog perioda”, do 2012. godine. Izložba predstavlja pregled različitih ciklusa koji nas približavaju transformaciji njenog umetničkog identiteta, od praktikanta postenformelističkih iskustava, do predstavnika novih tendencija u savremenoj evropskoj umetnosti, od zastupnika Arganove (Giulio Carlo Argan) ideje projekta i Meninog (Filiberto Menna) stava “da umetnost ima pravo na zasebnost, ne da bi se izdvojila, nego da bi bila model drugim znanjima i praksama”, do približavanja Olivinom (Achille Bonito Oliva) konceptu transavangarde po kojem je “tkivo nove umetnosti prožeto značajnom dozom subjektivizma i osećajnosti, koji ne treba shvatiti samo kao autobiografski i privatni sindrom, već kao usklađenost umetnosti i individualnih motiva pročišćenih upotrebom svesnog i kontrolisanog jezika”.

Refleksije mogu i treba da ukažu na uticaj novih tendencija savremene evropske umetnosti na tokove jugoslovenske – srpske umetnosti druge polovine prošlog veka.


Izložba će prikazati najreprezentativnije radove iz opusa umetnice, u vlasništvu Fondacije Mira Brtka iz Beograda. Biće prikazane serije slika u duhu postenformela, kojim započinje njeno slikarsko stvaralaštvo u Rimu, zatim istraživanja svetlosti i boje iz perioda stvaralaštva u okviru grupe “Illumination”. Sledi ciklus “Belih slika”, odlikovan racionalističkom geometrijskom formom, novim tretmanom materije, prostora i svetla u slici. U rimskom okruženju, praktikovala je neke od specifičnih slikarskih koncepcija, u maniru (p)op-artističkog koncepta slike. U svom višemedijskom opusu, na autentičan način je koristila papir, tekstil i tradicionalnu tehniku veza, istražujući mesto susreta dvodimenzionalnih radova sa trodimenzionalnošću i slobodnom formom (kolaž, asamblaž, objekat). Njen likovni izraz ostaje dosledan isticanju likovnih zasebnosti kao strukturalne zasebnosti i pikturalne vrednosti, što pokazuju serije pod nazivima “Lineari” i “Čisto slikarstvo”. Skulpturi se posvećuje od 1990. godine, a izložba će prikazati sve njene vajarske tematske cikluse (Akumulacije, Crvena skulptura, Linearna skulptura, Metamehanike, Spolja-iznutra...), od skulptura malog formata, do onih monumentalnih.

Mira Brtka je imala, kao retko koji umetnik sa našeg prostora, široko polje umetničkog izražavanja. Pored njenog likovnog stvaralaštva, izložba Refleksije će prikazati paralelno, i sa jednakim fokusom, njenu delatnost kao filmske režiserke, kostimografkinje, modne dizajnerke, aktivistkinje.

Na izložbi će biti prikazano više od 300 pojedinačnih eksponata, na 16 različitih pozicija-celina I sprata izlagačkog prostora Muzeja grada Beograda u Resavskoj ulici.

Izložba Refleksije | Reflections ima za cilj da prikaže stvaralaštvo Mire Brtke u njegovoj celini i složenosti.

BIOGRAFIJA MIRE BRTKE

Mira Brtka (1930-2014) je završila studije režije na Akademiji za pozorište i film u Beogradu 1953. i Akademiju lepih umetnosti u Rimu 1963. Njeni slikarski počeci sredinom šezdesetih godina prošlog veka odvijaju se u atmosferi italijanske umetnosti perioda “posle enformela”, od 1966. dalje u slikama, kolažima i temperama na kartonu prelazi na kolorističku apstrakciju u simbiozi geometrijskih i organskih oblika “tvrdih ivica”. Bila je članica istaknute umetničke grupe mladih stvaralaca “Illumination”, pod mentorstvom japanskog umetnika Nobuja Abea (Nobuya Abe), koja se zbog specifične fizionomije izdvaja u tadašnjoj italijanskoj umetničkoj klimi obeleženoj problemskom situacijom „posle enformela“. Za sve vreme između 1970. i 2012. povremeno dopunjuje ciklus “Radova s vezom” u kojem obnavlja tardicionalnu manuelnu tehniku oblikovanja u tkanini u saradnji sa lokalnim tkaljama, Slovakinjama.

Baveći se različitim umetničkim poslovima i društvenim inicijativama, odolevajući egzistencijalnim izazovima i dokazujući se u dvema sredinama svoga delovanja, uprkos ličnoj životnoj tragediji (smrt sina i muža), Brtka je ovaplotila izuzetno dinamični “nomadski” lik višedisciplinarne kosmopolitske i ujedno izvorne lokalne savremene umetnice i kulturne aktivistkinje.

Veze sa beogradskom umetničkom scenom uspostavlja učešćem na Trijenalu 1967. godine i Oktobarskom salonu 1968. godine. Slede samostalne izložbe u Sarajevu 1970, Novom Sadu i Beogradu (u Salonu Muzeja savremene umetnosti) 1971. godine, nakon kojih izlaže samostalno i u okviru kolektivnih izložbi mnogo puta. Retrospektiva u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu 2012. sublimira njeno dotadašnje stvaralaštvo. Bavila se pozorišnom i filmskom režijom, scenografijom, kostimografijom, animiranim filmom, modom (unikatne “Mirine haljine”), slikarstvom, kolažom i skulpturom. Osnovala je umetničku asocijaciju “Biro bunker” u Staroj Pazovi 1994.

Stvarajući aktivno, najpre u Rimu, zatim u Jugoslaviji, do poslednjih godina svog života, kada umire 2014. godine.

0
Share
Znam da ćemo se sresti.
U svim onim nedostajanjima.
Bolu u grudima.
U prazninama.
Moramo.
Predugo te viđam
među prolaznicima.
U tramvajima.
U svim tim tuđim
rečima i očima.
Zaboravljam te.
I to me užasava.
Ne mogu više,
da pozdravljam sećanja.
Otežala su.
Dušu ne mogu da rastavim
i presložim.
Isparićeš mi iz grudi,
ako je otvorim.
Prestaću da dišem i hodam.
Pa nikada neću stići
tamo gde se čekamo.



0
Share
Pokazujem ti
promrzline na koži
koje sežu, režu do
potokožnog tkiva, mišića i kostiju
govorim ti
o usnama pod kojima sam ozebla
o zagrljajima u kojima sam se smrzavala
do izemoglosti sama
učim te da razumiješ
oduzetost dijelova tijela
iznenadne drhtavice i trzaje
bol pri dodiru određenih mjesta
da shvatiš da nije do tebe
što je od mene ostao
samo odlomak pređašnje sile
da znaš da nije do tvojih lijepih šaka
što na svakom milimetru moje kože
stražari stroga vojska
uvijek pripravna
i u odbrambenom stavu
ako mi se slučajno
omakne
da mi se neko
primakne
ako nehotice
posustanem
pred nečijim podmetnutim dodirima
prokrijumčarenim nježnostima
pokazujem ti
koliko nema veze sa tobom
što mi pomodrela koža
naježena od stalnog opreza
ne dopušta
da prodreš u mene
i vidiš
koliko ja
zapravo
više nisam
žena
već
ruševina.


0
Share

Tekst: Milica Golubović

Nije lako biti žena u Srbiji, nije lako biti žena u Poljskoj, nije lako biti žena u Turskoj, nije lako biti žena u Italiji, nije lako biti žena u Crnoj Gori, nije lako biti žena u Holandiji, nije lako… biti žena.

Još jedan mart, još jedan mesec borbe, dokazivanja, neodustajanja, još jedan mesec kada smo odlučile da ustanemo, da iskoračimo, da ispričamo sve neispričamo, da otkrijemo sve sakriveno, još jedan mesec kada smo odlučile da budemo žene, (sa)borkinje, feministkinje.

Drage žene, duboki naklon.

Ovog marta jedna dvadeset jednogodišnja devojka je otkrila Telegram grupu osvetničke pornografije sa 36000 muškaraca i zauvek prekinula krug tišine postiđenih devojaka pozivajući na odgovornost i sankcionisanje ovakvog mizoginog ponašanja. Staša, hvala ti.

Dve godine nakon pretrpljenog seksualnog nasilja od strane državnog funkcionera Milutina Jeličića Jutke, ovog marta, Marija Lukić je registrovala fondaciju koja će se baviti zaštitom žena od seksualnog zlostavljanja. Zbog nje, mnogo Marija u Srbiji „danas ga se više ne boji“. Marija, hvala ti.

Ovog marta je Danijela Štajnfeld odlučila da se suoči sa svim strahovima, potencijalnim osudama i da otkrije ime svog silovatelja, kolege i prijatelja, Branislava Lečića. Danijela, hvala ti.

Ovog marta je Brana Antović podelila svoje dvadesetogodišnje iskustvo o borbi sa anksioznim i paničnim poremećajem, ostavila nam deo duše i veliku lekciju – nismo jedine, nismo same. Brano, hvala ti.

Ovog marta je Iva Parađanin posvetila jednu epizodu svog podkasta Tampon zona temi rodno senzitivnog jezika i njegove uloge ka ravnopravnijem društvu, nateravši nas da se zapitamo svaki sledeći put kada žensku osobu „ukalupimo“ u funkciju muškog roda. Ivo, hvala ti.

Ovog marta Tara Đukić je ukazala na definiciju žene koja se u srpskim rečnicima, tradiciji i kulturi opisuje isključivo kroz ulogu majke, te nas snažno podsetila da nismo samo ''ljudsko biće koje ima sposobnost rađanja''. Tara, hvala ti.

Ovog marta je Jana Danilović oslikala žensku siluetu koju krase predmeti i obeležja različitih zanimanja uz prateće ispise navedenih zanimanja, ali u ženskom rodu. Jano, hvala ti.

Mart je bio naš mesec, a sada je vreme da i svaki naredni bude upravo takav, naš.

Ženski, hrabro, solidarno,

Vaša Milica





0
Share
Topli snovi i protezanje po krevetu
večita melanholija
hladnoća ujeda za kožu
kupiću ogledala i slike
staklene čaše plave i zelene boje
htela bih da pobegnem ali
polako odustajem
ne možemo dalje od genetike
od sredine koja ogovara i komentariše
mi smo oni koji govore o drugima
i zato se plašimo da delamo
beli lizijantus podseća na krhkost mojih ledja
kapljice kiše koje klize niz tek oprano voće
kažu da ima još lepih stvari
da ne moram ništa da spalim
pre nego što krenem u beg.



0
Share
Ne pitaš se nikada
Da li negde postoji neko bolji od tebe,
Neko lepši
Intrigantniji
Zavodljiviji,
Neko zbog koga će moja pamet
Sunčanog podneva
Stati,
Neko za kim ću se okrenuti
Poželeti da odem
Sve napustim
I
Nikada se ne vratim.
Ne plašiš se nikada
Da negde postoji neko ko razume moje misli bolje od tebe
Ko me lakše čita
Nežnije sa mnom spava
Bolje me voli,
Neko ko gleda dalje
Opaža jače
Bori se snažnije
I
Ne odustaje
Iz samo jednog razloga:
Zbog mene.
Ne misliš nikada loše
Ne opterećuješ se fobijama ili nesigurnostima,
Samoljublje ti ne dozvoljava,
Ego ti ne reaguje,
Ne misliš nikada da nečija ruka oko mog struka želi više od prijateljskog dodira
Da želi da zakopa prste u moja bedra
Izgrize mi butine
Ili
Ljubi do besvesti,
Ne misliš o pogledima koji me možda svlače ili mi cigaru pale,
Ne,
Tvoj kompleks božanstva
Podrazumeva da se tvoja ruka ne pušta
Da se zagrljaj ne napušta
Da ne postoji realnost u kome se ljubav ka tebi smanjuje
I
Indiferentan si
Zbog tih suludih misli da si najbolji.
Ne razumeš nikada
Da moraš pokazati bar da ceniš
Što te neko voli takvog kakav jesi,
Ne razumeš nikada
Da moraš da se zahvališ sa vremena na vreme
Što ti je neko podrška
Što te vuče gore
I
Što kraj tebe ostaje kada si emocionalno tup,
Ne razumeš da se ne uzima ništa olako,
Pogotovo trud,
Jer ako ne misliš
Ne pitaš se,
Ako ne priznaš nečije predavanje,
Postaješ
Druga polovina
Srodna duša
Koja ne napreduje,
Koja ne hoda po istoj žici
Koja zaostaje
I
Ne umre ljubav -
Pogine odnos,
A kraj te saobraćajne nesreće
Uvek se nađe neko ko iz auta telo izvuče
I
Prosto -
Život mu da.
Ivana Jovanović




0
Share
Intervju: Milica Golubović

Osvešćenost, empatija, aktivizam, borba, plemenitost, hrabrost, šta prvo pomislite kada čujete ime Brana Antović? Mi pomislimo na ženu, borkinju na potpeticama, snažan ženski glas, jedinstveni stil, crveni ruž i društvenu odgovornost. Pomislimo koliko je važno da se čujemo, vidimo, razumemo. Ovog meseca vam prenosimo deo njene energije, uživajte, čujte, vidite Brana’s Divine World.

Brana Antović je pre 10 i po godina postala poznata kao modna blogerka. Deceniju kasnije, Brana Antović Aleksić je prepoznata kao aktivistkinja, snažan ženski glas i borkinja. Da li je ovaj put bio planiran?

Oh, nikako. Makar ne u početku. Sve je toliko teklo spontano, bez ikakvog plana, a i bez nekih ozbiljnijih ciljeva, ali je zato neko gore imao poprilične planove za mene. I hvala mu. Hvala na toj nepredvidivoj, ali vrlo pažljivo popločanoj stazi sačinjenoj od svih mojih interesovanja, afiniteta, ljubavi, ali i strasti, želja, briga, strepnji. Ona me je i vodila ka svim mojim manjim i većim borbama. I evo nas danas tu gde jesmo. Uz sjajan ženski BDW tim, uz mnoštvo divnih projekata iza nas i sa još dužom listom ideja i ciljeva pred nama, na čelu sa onim glavnim: neko bolje i ravnopravnije sutra.  

Brana’s Divine World je mesto umetnosti, mode, inspiracije, kreativnosti... Koliko je bilo teško u ovako divine world-u otvoriti „teške“ teme? 

Ne mogu da kažem da nije bilo teško, ali ne zbog drugih ili nekih spoljnih pritisaka, već isključivo zbog onih koje su stizale iznutra. Iz mojih strepnji da li moja publika želi da konzumira takav sadržaj. Pažljivo sam opipavala taj puls, da bi vanredno stanje prošle godine pokidalo sve stege i nateralo me da dopustim novinarki u sebi da preuzme kormilo ove naše male barke. I od tada je ona na tom mestu zbog čega se mnogo bolje osećam. Ona druga strana moje ličnosti, ona koja uživa u lepom, u svim onim malim zadovoljstvima, ona koja voli modu i kozmetiku, ona koja voli da se dotera i da sebe počasti novim potpeticama ili torbom, ona je i dalje tu i nikad neće nestati. Samo je dopustila i onoj drugoj strani da se predstavi i prikaže. To je zapravo i jedini prirodan poredak stvari. Žao mi je što mi je bilo potrebno vreme da to shvatim, ali možda je baš tako i trebalo da bude.  


OdaBrana Priča je najnovija rubrika na tvom profilu i za samo mesec dana je postigla ogroman uspeh i naučila nas da strpljivo čekamo svaku drugu nedelju u 18h. S obzirom da već niz godina komuniciraš sa publikom kako se rodila ideja za baš ovakav format i na koji način biraš sagovornice?

Možda će zvučati glupo, ali ja jako volim da slušam druge. Ceo život je bilo tako. Istina je, volim da podelim svoja iskustava i osećanja, ali jako volim da saslušam tuđa. I ne samo da volim da saslušam, već mi deluje da umem da druge podstaknem da se otvore i da kažu šta im je na duši, čak iako nisu planirali. Poželela sam da te svoje osobine pretočim u neki vid BDW sadržaja i da sve to spojim sa meni izuzetno važnom temom kao što je osnaživanje žena. I tako smo stigli do OdaBranih priča. Ti razgovori su definitivno omiljeni deo mog sadržaja u ovoj godini i verujem da će tako i ostati. 

Žena, nepravda, bol, diskrimacija - česte su teme tvog apelovanja i deljenja. Koliko je ženama danas teško u Srbiji i da li si se nekad tokom građenja karijere osetila sputano jer si žena?

Ženama je teško svuda, bez izuzetka. Negde je samo problem prisutniji i izraženiji, a negde je društvo uspelo da ga delimično reši. Ali, samo delimično. Zato je mnogo, mnogo važno da postanemo svesne toga i da konačno ukažemo na sistem koji nas je decenijama i vekovima činio manje vrednim i manje važnim. Vreme je da progledamo i da progovorimo. Konačno imamo prilike i konačno mogu da nas čuju. Ne zavisimo ni od koga, sem od internet konekcije i to je nešto najbolje što je sadašnji trenutak doneo. A što se tiče sputavanja svaka od nas je to osetila, ali svaka. Neke kroz izraženiji vid diskriminacije, neke kroz blaži. Međutim, nema žene koja se sa tim nije suočila. Ako mislite drugačije, samo niste svesne ili niste spoznale sve perfidne načine kroz koje je društvo pokušalo da vas sputa. 


Do sledećeg jubileja Brana’s Divine World-a želiš da...?

Želim da ispunimo sve planirane ciljeve za ovu godinu, a ne bih ih otkrivala kako ne bismo nasmejale onog gore koji samo čeka da kažemo: ’’Planiram da...’’, pa da pokvari planove.  

View this post on Instagram

A post shared by Branislava Antović Aleksić (@brana_antovic)

0
Share
Važno je da ti ujutru znaš da je sunčano ili da je pao iznenadni sneg
važno je da ti prva znaš šta sam danas uradio
gde sam klopao i da i dalje ne volim sok od jabuke
koliko god želeo da mi se svidi
ti prva uvek saznaš da li sam bio car na poslu
da li imam novi vic
ili da li sam video neko super mesto
sa lepim sobama
velikim lusterima i visokim plafonom
gde bi bilo lepo otići na kafu ili plazma šejk
ti prva znaš da li je baka napravila palačinke i da li sutra moram da naučim Amitu da mi donosi pivo iz frižidera
važno je da ti prva vidiš smešne slike na internetu ili video koji me je nasmejao
važno je da ti prva znaš kada sam srećan ili tužan
važno je da ti prva znaš da li ću danas promeniti svet ili ipak ostati u krevetu
ja sam takav
meni je to
stvarno važno.



0
Share
Старији постови Почетна

Pretraži insp.rs:

Intervju - Božo Vrećo: ,,Nema vremena za strah - samo hrabri, odvažni i smjeli uspiju“

Intervju: Lejla Kašić Umjetnik koji skromno nosi titulu ''princa sevdaha''. Čovjek kadar da nas razlije u milion nija...

Zaprati Insp.rs:

Insp.

Najčitanije:

  • Milena Nikolić: Trebao mi je neko ko će podneti mene celu
    Trebao mi je ne samo tih dana, nego čitavog života neko ko će podneti moju prejaku kafu moj presladak kolač moja tuširanja pretoplom vodo...
  • Intervju - Marčelo: ''Volim osamljenost, ali ne i usamljenost''
    Intervju: Nađa Lazarević Naslovna fotografija: Ana Kašćelan Genije oštrog pera, Marko Šelić , dočekao me je sa osmehom uz opasku da je...
  • Sara Knežević: Šta ako me tog jutra poželiš
    šta ako me tog jutra poželiš tu sa desne strane dok se odmaraš u tuđoj kosi i pitaš se zašto si me pustio na kraju leta šta ako tog jutra s...
  • Dnevnik jedne neurotičarke: Volim te zato što si stvaran
    Volim te zato što si stvaran Ne od mesa, kostiju i kože Tih mišića, dugih prstiju  Što znaju da grle Slučajno da dodiruju Tih očiju u kojim...
  • Agata Tomas: Voleću te kad budem imala vremena
    Sve česće slušam kako su ljudima naporni drugi ljudi jer pričaju o stvarima koje ih ne zanimaju jer previše zalaze u detalje jer pričaju...
  • Maja Babović: Uz mene je teško
    Uz mene je teško , jer sam teška. Tvrdoglava. Svojeglava. Hirovita i ishitrena. Volim slobodu, A vapim za pripadanjem. U meni kontrast šir...
  • Maja Babović: Kad ne ide, pusti nek' ide - od tebe
    Kad ne ide, pusti nek' ide - od tebe Ne žalosti se previše. Ne crtaj imena po zamagljenim prozorima. Pregoleme su to uspomene , draga ...
  • Nađina histerija reči: Ja sam ono što stežeš među zubima
    Sada treba da dovršiš svoje piće izgasiš cigaretu poljubiš je poželiš joj mirne snove onda kukavički letargično priđeš staneš ispr...
  • Poezija koja se ne zaboravlja: Herman Hese - Zavodnik
    Pred mnogim vratima sam čekao . Na mnoga uha šapnuo svoju pesmu. I uvek kad se usta jedna predavala i žeđ bila ugašena, jedna blažena iluzi...
  • Na kafi sa psihologom: U redu je da ne budeš u redu
    Psiholog:   Bojana Obradović ,  s avetovalište ''Entera'' Kada duša boli retko se to vidi i retko ko to vidi. Ne vidi se...

Kontaktiraj nas:

inspmagazin@gmail.com
Zabranjeno kopiranje. Sva prava zadržana. . Омогућава Blogger.
Copyright © 2015 insp.

Created By ThemeXpose | Distributed By Gooyaabi Templates