Danas sam u gužvi, nemoj da svraćaš
pakujem stvari, selim se,
moram baciti sve što mi ne treba više.

Sad nije zgodno posuđeno da mi vraćaš,
čim se smjestim javim se,
žurim, najavili su neke kiše.

Motam sjećanja u novinski papir trenutno,
ostala mi krcata još lijeva pretkomora,
i predajem ih zaboravu.

Šta sam ti ono pozajmila? Sve mi je mutno,
selidba je prava noćna mora,
jedva čekam da zaključam bravu.

Godine kažeš, i prošle i buduće,
ma ništa, baci ih u vjetar,
nema mjesta u mojim koferima.

Samo da znaš, za ubuduće,
ne kupuju se na metar,
ali smatraj ih poklonima.

Može se otići od nekoga zauvijek
a da korak jedan ne napraviš,
kad pretvoriš tuge u darove, dobiješ lijek,
kreneš ispočetka i ozdraviš.