Jasna Karamehmedović: Nije trebalo sumnjati

Sve se svodi na to
da skupljaš tuđe misli i sreće i podnošenja
negdje posle 30. kad se besmisao ušunja
pitaš druge kako i gdje
pitaš psihologa, prijatelja, dijete u igri
redove ljudi u čekanju, ljubazne i nasmijane,
pitaš borove, ptice iznad jezera
lijena julska podneva, skrivene puteve u šumi,
pitaš daleke zemlje
gledajući u svoje nepomične noge
a nije trebalo sumnjati, maštati i pričati
trebalo je živjeti
svuda
pored mora najviše
pored tebe najviše.



Нема коментара:

Постави коментар