Maja Babović: Zaslužujem biti jedina

Zaslužujem biti jedina,
Ja,
Djevojčica sa gramofonskim pločama,
Ja,
Djevojka sa iscijepanim ljubavnim pismima,
Ja,
Žena sa ulovljenom dušom.
Zaslužujem biti jedina
Jer hiljadu prolaznosti
Sličiće
Mojim uzanim bokovima,
Mojim crvenim vlasima
I mladežu na desnoj strani pupka
Ali ni hiljade neprolaznosti
Neće zaličiti
Mom načinu traganja i praštanja,
Vrlinama čekanja,
Raspričanim danima,
I uneređenim noćima...
Zaslužujem biti jedina
Jer aprilski mjesec
Grli puste ulice
I poezija je moj način
Uljepšane stvarnosti
Dok hodamo po granicama krajnosti
I sve smo više prah,
I sve smo manje nebo.
Teška sam kao zemlja,
Ali zaslužujem biti jedina
Jer ne izdajem,
Ne varam
I svakom beznadežnom udvaraču
Izvrištim moju tamnu stranu
Jer, zaboga,
Osmjelio se da posumnja
U moju čednost,
U moju ljubav,
U moju vjernost.
Vjerna sam žena,
Naivna djevojka
I nasmijana djevojčica,
I zaslužujem biti jedina
I nezamjenjiva.
Zaslužuju moje oči
Da se same kupaju u nečijim zjenicama
Bez društva kurvi,
Beštija
I nečijih djevojaka
Koje su lijepe
A muško k'o muško,
Kao da to nije
Ako samo jednu želi.
Zaslužujem biti jedina,
Jer i ja,
Žena kao žena,
Ostavljam ako to nisam.


Нема коментара:

Постави коментар