Dajanina stanica sreće: Da li se osećaš sigurno?

Da li se osećaš sigurno? Da li se osećaš sigurno u ovom danu koji se vrti? Vrti se oko Sunca i Meseca kao oko prolaznika. Vrti se istog oblika, istim putevima. Sklapaju se dani kao blokovi istih, sivih, novobeogradskih zgrada. Liče jedan na drugi po ljudima, mestima i događajima.

Ponekad te uplaši jednolična svakodnevnica, ali odmah je zaboraviš. Potisneš je nepotrebnim obavezama, neželjenim razgovorima i razlupanim snovima. Osećaš masku sigurnosti koja se ne spira s lica. Laže te da ti je dobro. Vara te da je životarenje dovoljno. Odbijaš tumačenje da si u zoni komfora. Sve su to izmišljotine ljudi koji imaju sreće u životu.

Baš onda kada ne želiš, prodrma te ona detinjasta želja da budeš pilot. Možda se setiš svih ludorija po kući uz svaki ton muzike. Želja se prikrade baš kada najviše moraš da radiš. Ili tren pre sna. Ušunja se dok pereš sudove i ne ostavlja te na miru. Ako imaš sreće, poći ćeš za tom željom. Tražićeš sebe između dosadnog ponavljanja praznog života i detinjaste želje. Setićeš se kako je to smejati se očima. Poći ćeš za onim što želiš, jer će sve drugo doći do dna. Tamo je besmisao, a čovek od njega beži pod svaku cenu.

Najbržim koracima ćeš hteti sve. Probila se zona komfora za nekog boljeg tebe. Probijaju se nove mogućnosti do tebe. Sve nose šansu da snovi ipak mogu da se sastave. Konačno se ponosiš sobom, jer si imao hrabrosti da uradiš nešto novo. Da li ćeš ići sa drugima koji su već uspeli, ali njihovim stopama? Ili ćeš sklapati svoj put od straha i ljubavi u smeh srca? Tu se lomiš. Tu se stvaraš. 

Sigurnost traži druge ljude, ali one koji su ti utabali put. One koji će te pustiti da budeš ono što jesi samo dok im to odgovara. One koji će te uvek podsetiti da bi bez njih bio ništa. Tada je uzalud i ostvaren san, ako je doziran njihovim pravilima. Mudrost traži učitelje koji daju pitanja, a ne odgovore. Odgovori su u tebi. Tvoja mapa je u tebi. Ne veruj kad ti nude ušuškanost pod uslovima. Ugasi sve na jedan dan. Isključi svet i upali sebe. Kada nešto radiš zaboravljajući na vreme, tada si istinski ti. Kada nešto radiš, jer time pomažeš i drugima, tada najviše rasteš.

Daj se do kraja sebi i pravim ljudima. Samo tako dobijaš sve. Samo tada si ceo. 

Dajana Mitrović 
www.trenideje.wordpress.com



psihologija

Нема коментара:

Постави коментар