Ne mogu da priuštim razočaranje,
zato planiram,
sanjarim,
čekam
u poeziji,
na praznim ulicama,
u kafani,
osmislim bilo šta,
da ugrije me,
da nisam sama,
da me univerzum podsjeti,
osjeti.

Ne mogu da priuštim razočaranje
jer već sam svima rekla
da vjerujem
da volim,
da je budućnost uzbudljiva,
da nebo je granica.
Ubjedljivo ponavljam strpljenje.

Ne mogu priuštiti razočaranje
jer ovo je već dvadeset sedma godina 
otkako biram
život,
otkako neprimjetno,
duboko,
odlučno
pripremam ostatke
uvijek različite,
potpuno iste
sebe

u tebi.