Mogla sam ljude
spremno i sa osmijehom,
mogla sam razgovore,
o ničemu,
o kraju vremena,
odgovarati na pitanja
o porijeklu zadnje misli,
dekonstruisati je do (be)smisla,
histerično se smijati
svake noći u 00:00,
ali onda sam porasla.
spremno i sa osmijehom,
mogla sam razgovore,
o ničemu,
o kraju vremena,
odgovarati na pitanja
o porijeklu zadnje misli,
dekonstruisati je do (be)smisla,
histerično se smijati
svake noći u 00:00,
ali onda sam porasla.
Mogla sam detalje,
pisanje na staklu,
šare na kori drveta,
cijelo popodne,
u svjetlosti na zidu,
u sijenkama,
u neumornom spavanju,
ispisivati plafone,
ali onda sam porasla.
pisanje na staklu,
šare na kori drveta,
cijelo popodne,
u svjetlosti na zidu,
u sijenkama,
u neumornom spavanju,
ispisivati plafone,
ali onda sam porasla.
Mogla sam grad
satima i satima,
a da čak i ne zavirim u zlobu i prljavštinu,
mogla sam zimsko i ljetnje ništa,
u lijenosti,
lutanju,
vrtjeti se oko svoje ose
dok ne zamaglim sekundu
i postanem distorzija
buka,
tišina
satima i satima,
a da čak i ne zavirim u zlobu i prljavštinu,
mogla sam zimsko i ljetnje ništa,
u lijenosti,
lutanju,
vrtjeti se oko svoje ose
dok ne zamaglim sekundu
i postanem distorzija
buka,
tišina
Mogla sam svaku pukotinu,
insekte,
cvijeće,
dubinu zemlje,
dubinu svemira,
površinu dodira,
ali onda sam porasla.
insekte,
cvijeće,
dubinu zemlje,
dubinu svemira,
površinu dodira,
ali onda sam porasla.
Mogla sam da
ljubav nije samo ljubav,
da tijelo nije samo tijelo
i zaklela bih se da
sam mogla nastaviti
ljubav nije samo ljubav,
da tijelo nije samo tijelo
i zaklela bih se da
sam mogla nastaviti
ali nešto je prekinulo san,
neka godina i razočaranje više,
neka otvorenost i toplina manje,
neka ja,
previše sitna i izgubljena za snagu prolaznosti
neka godina i razočaranje više,
neka otvorenost i toplina manje,
neka ja,
previše sitna i izgubljena za snagu prolaznosti
izdala sam S(vije)E(t).
Нема коментара:
Постави коментар