Mehmed Mahmutović: Da sam imao nekoliko kvadrata za nas dvoje

Da sam imao
Nekoliko kvadrata
Samo za nas dvoje
Udoban kauč
Ogroman prozor
Sa pogledom
Na zaspali grad
Svijeće
Televiziju
Četiri piva
Poeziju Branka Miljkovića,
Grlio bih te.
Bio bih ono što voliš.
Dječak na čijoj je koži
Sunce jako vruće.

Mazila bi me svojim
Prehladnim rukama
Poželio bih da mi
Dodiruješ obraze
Kao da si mi sve
Ne bih to tražio, naravno
Dovoljno mi je da znam
Sve o tvom umijeću čitanja
Mojih misli.
Dodiruješ mi obraze
Paziš na ožiljke
Koji se rađaju
Svakim novim brijanjem
Kažiprstom
Prelaziš preko
Punih usana
Sklapaš mi oči
Ljubiš kapke
Otkopčavaš košulju sporo
Dugme po dugme
Na svakom zastaneš
Tačno šest sekundi
Pogledaš me
Još uvijek sam
Zatvorenih očiju
Prepušten tebi.
Krhkim tijelom
Lutaš kao nekad izgubljena
U tom svom rodnom gradu,

Štutgartu, u čijim sam te ulicama
U tvojim hrabrim mislima
Fotografisao jedne sunčane nedjelje
Predivnu, puštene kose
U crvenoj dugoj haljini
Tebi toliko običnoj da si na nju
Obula blijedo plave starke
Nasmijanu, sa blago iskrivljenom tricom
Potpuno svoju, ludu.
Znam da
Na mojim golim prsima
Tražiš morski mir.
Ostani na plaži do zore
Slušaj muziku krvavih talasa.
Budi pažljiva.
Ukroti nemir.
Pronađi taj mir.
Imat ćemo
Naše kvadrate,
Obećavam.
Čitat ću ti poeziju
Gledat ćemo
Dokumentarce o
Antartiku i Sibiru
Govorit ću ti
Da su ta mjesta
Tvoja mjesta
Kao što je i
Moje srce
Idealno mjesto
Za tvoje snove.
Djecu nećemo upisivati na karate
Niti ćemo ih tjerati da vole umjetnost
Potrudit ćemo se da sami odaberu
Ono za čime će njihovo srce
Tako ludo noću kucati
Jedvačekajući novi dan.
Grudvat ćemo se
Praviti snješka
Kositi travu
Sjediti pored rijeke
Ići na more
Kupiti školjke
Čekati jesen
Fotografisati vjeverice.
Zimi bismo mogli
Posjećivati Skandinaviju
Slikati nebo i
Auroru Borealis
Rukama
Na najvećem platnu
Kupljeno za sitan novac
U staroj radnji
Tu, na ćošku.
Voljet' ćemo sva godišnja doba
I sve ludosti u nama i oko nas.
Živjet' ćemo
Mirno,
Malo više divlje
Kao lane
Nježnih i smeđih očiju
Koje je pronašao
Usamljeni lovac.
Voljet' ću te
U nekoliko kvadrata
Industrijskog stana
S pogledom na
Zaspali grad,
Svakog dana
Sve više,
Jer
Umijem.


Нема коментара:

Постави коментар