Tako i hoda
Sama i svoja
Praznim ulicama
Nošena ambicijom
Da će postati
Zvijezda
Filmske industrije

Ulazi u zgradu
Smeđe fasade
Ispred
Po nevinom licu
Svim prstima
Desne ruke
Miluje dječaka
Plavih očiju
Što sretno posmatra
Predivno nebo
Iznad Beograda

Nečujno otključava
Vrata stana
Torbu ostavlja
Na šank kuhinje
Pravi kafu
Vrelu je sipa
U šolju na kojoj je
Oslikan Miki Maus
Sjeda za radni stol
Sa pogledom na susjedne zgrade
Uzima naliv pero
Otvara rokovnik
I pisanim slovima
Ispisuje:

"Praznina se
Svakim novim dahom
Uvlači duboko
U mene
Ne znam joj
Ime
Ali
Sudeći po
Intenzitetu
Paranja
Moje utrobe
Mogla bih je nazvati
Tvojim imenom.
Ostavio si me samu
Na pauzi
Između naše dvije
Omiljene pjesme.
Ostala sam gola
Ležeći na krevetu
Dok su prvi zraci sunca
Mazili moje butine.
Nema te
Još uvijek.
Odavno sam htjela
Prestati sa disanjem
Ugušiti nas
U svega nekoliko minuta
Ali
Ne mogu
I praznina
Je već nešto
Što uprkos boli
Vraća sjećanja
Na moguće nas
Na tvoj iznenadni odlazak
Sa mojih usana.
Mogla bih ti reći
Da mrzim tvoje društvo
I sve tvoje nove djevojke
Koje ne liče na mene
I koje se
Vjerujem
Ne razumiju
U muziku
Film
Ili književnost
Koliko ja umijem
U noćnim razgovorima s tobom.
Mogla bih ti
Šapnuti
Volim te
Misleći se
Ostani ovdje
Zauvijek
Gledajući te
U tvoje smeđe oči.

Još uvijek
Nisam odustala od čekanja."

Zamišljena
Čekajući zalazak sunca
Ispija gutljaj
Ohlađene kafe

I ovu će noć
Stihovima
Omiljenih pjesama
Ležeći sama
Stvoriti pauzu
U nadi
Da će
Jasno čuti
Četiri uzastopna
Udarca od
Ulaznih vrata.