Ni danas neću napisati ništa,
Riječ mi nestala u otkucaju srca,
Sakrila se ispod trepavica,
Skliznula niz sunčano juče,
Otišla...
A bile su naivne sasvim
Moje oči dok tražiše oslon'
I moja vjera u istinu na jeziku,
U to da dovoljno samo je reći,
Pustiti sebe niz usne,
Kroz dušu
I zguliti maske,
Zbrisati strah.
Riječ mi nestala u otkucaju srca,
Sakrila se ispod trepavica,
Skliznula niz sunčano juče,
Otišla...
A bile su naivne sasvim
Moje oči dok tražiše oslon'
I moja vjera u istinu na jeziku,
U to da dovoljno samo je reći,
Pustiti sebe niz usne,
Kroz dušu
I zguliti maske,
Zbrisati strah.
Ni danas neću napisati ništa
Jer mi ostade radost u grlu,
Neizrečena,
Neiskašljana,
Nedodirnuta,
Skupljena...
Samo se ono zrno u duši
Još malo sija,
Još uvjek nada,
Da će nedosanjano da me poljubi,
Da će neostvareno da mi zapjeva,
Da će da mi obeća makar,
Ako još vjerujem ičije riječi,
Ako još mogu pronaći čovjeka.
Jer mi ostade radost u grlu,
Neizrečena,
Neiskašljana,
Nedodirnuta,
Skupljena...
Samo se ono zrno u duši
Još malo sija,
Još uvjek nada,
Da će nedosanjano da me poljubi,
Da će neostvareno da mi zapjeva,
Da će da mi obeća makar,
Ako još vjerujem ičije riječi,
Ako još mogu pronaći čovjeka.
Ni danas neću napisati ništa
Jer ne želim da pamtim danas,
Bol mi zveči kroz svitaj dana
Pa ne čujem da bijah srećna,
Da me je nečija ruka ogrijala,
Da vidjeh čisto, svoje lice
U bliskim, bistrim očima,
Jer mi se vratilo svo ono juče
U kom su moje snove ukrali,
U kom sam zorom zvala sumrake
Da me sakriju od vašeg sunca
I da prođe,
Da jednom prođe,
Sve o čemu do jutra pišem,
Sve o čemu rijetko pričam,
Sve u čemu kroz sebe bježim
Od onih malih zgužvanih papira
Na kojim mi stoji sklupčana godina
Ili tek minut više od nje,
Sa kojih i danas čitam i ćutim,
I opet neću napisati ništa.
Jer ne želim da pamtim danas,
Bol mi zveči kroz svitaj dana
Pa ne čujem da bijah srećna,
Da me je nečija ruka ogrijala,
Da vidjeh čisto, svoje lice
U bliskim, bistrim očima,
Jer mi se vratilo svo ono juče
U kom su moje snove ukrali,
U kom sam zorom zvala sumrake
Da me sakriju od vašeg sunca
I da prođe,
Da jednom prođe,
Sve o čemu do jutra pišem,
Sve o čemu rijetko pričam,
Sve u čemu kroz sebe bježim
Od onih malih zgužvanih papira
Na kojim mi stoji sklupčana godina
Ili tek minut više od nje,
Sa kojih i danas čitam i ćutim,
I opet neću napisati ništa.
Нема коментара:
Постави коментар