Jasna Karamehmedović: Željela je

Željela je da im ne bude samo stranac,
da nije samo u prolazu.
Željela je da im znači
više od svake prethodne,
da je njihova pijana misao,
usamljena ponoć,
da samo sa njom dijele
ono nešto veliko što desi se,
ono nešto što su čekali dugo i strpljivo.

Željela je da je se sjete
i kada je teško
i kada se smije,
da je posebna,
da samo ona ima crnu kosu,
zelene oči,
kasete,
ogromne džempere,
kolekciju Džarmušovih filmova,
martinke kupljene još u srednjoj školi,
francuzicu,
poluprazne notese.
Željela je da ih na nju podsjeća
topla čokolada,
pastelne boje,
slomljeni časovnici,
neonska svjetla,
hladnoća,
uske ulice,
kaldrme.
Ali više od svega željela je
da ništa od toga nije bitno
kada sjedi pored jezera
i posmatra zalazak sunca,
crveno nebo,
zaljubljena u samoću,
nedogled
i svakog narednog bivšeg koji će je dovesti
do baš ovog trenutka beskrajne sebe.


Нема коментара:

Постави коментар