Neka ova pjesma bude nokturno
za tvoje sklopljene oči
neka se izmiješa rima
i riječ izgubi smisao,
neka stane svijet,
dok ti ćutiš
o onome što oboje znamo
kako se zove.
Zašto ti nisi kao drugi ljudi,
no mi dosadašnji život u tebe stade,
kakva sam ja to žena
sa jednom željom,
i gdje je ta zemlja gdje do sumraka ću te ljubiti,
pa opet iznova,
i gdje nikada nećemo ostariti,
gdje od ljubavi vječno ćemo biti
mladi
i srećni,
osunčani nježnošću
i ugrijani riječima.
Ova pjesma je nokturno
za tvoje prste
krhotine mačeva
bivsih anđela,
sto zaboraviše da vole,
a jedino to su i umjeli.
Ovo je pjesma o tebi,
jer,
jedini ti razumiješ mol mog srca,
iako ga nikada nisi čuo.
Zato je ova pjesma o tebi,
jer ti si peto godišnje doba,
i poj slavuja medj' krošnjama,
ti si val i vir gnijevne rijeke
i njena obala.
Nisi ti biser, ti si najčudljivija školjka koju okean skriva. Zato je ova pjesma o tebi...
Nisi ti biser, ti si najčudljivija školjka koju okean skriva. Zato je ova pjesma o tebi...
Нема коментара:
Постави коментар