Ti
koja imaš ruke nevinije od mojih
i
koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti
koja umiješ s njegova čela čitati
bolje
od mene njegovu samoću,
i
koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja
s njegova lica
kao
što proljetni vjetar otklanja
sjene
oblaka koje plove nad brijegom.
Ako
tvoj zagrljaj hrabri srce
i
tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako
je tvoje ime počinak
njegovim
mislima, i tvoje grlo
hladovina
njegovu ležaju,
i
noć tvojega glasa voćnjak
još
nedodirnut olujama.
Onda
ostani pokraj njega
i
budi pobožnija od sviju
koje
su ga ljubile prije tebe.
Boj
se jeka što se približuju
nedužnim
posteljama ljubavi.
I
blaga budi njegovu snu
pod
nevidljivom planinom
na
rubu mora koje huči.
Šeći
njegovim žalom.
Neka te susreću ožalošćene
pliskavice.
Tumaraj
njegovom šumom.
Prijazni gušteri neće
ti učiniti zla.
I
žedne zmije koje ja ukrotih
pred
tobom biti će ponizne.
Neka
ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u
noćima oštrih mrazova.
Neka
te miluje dječak kojega zaštitih
od
uhoda na pustom drumu.
Neka
ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim
suzama.
Ja
ne dočekah naljepše doba
njegove
muškosti.
Njegovu plodnost
ne
primih u svoja njedra
koja
su pustošili pogledi
goniča
stoke na sajmovima
i
pohlepnih razbojnika.
Ja
neću nikad voditi za ruku
njegovu
djecu.
I priče koje
za njih davno pripremih
možda
ću ispričati plačući
malim
ubogim medvjedima
ostavljenim
u crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi
blaga njegovu snu
koji
je ostao bezazlen.
Ali
mi dopusti da vidim
njegovo
lice, dok na njega budu
silazile
nepoznate godine.
I
reci mi katkad nešto o njemu,
da
ne moram pitati strance
koji
mi se čude, i susjede
koji
žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani
kraj njegova uzglavlja
i
budi blaga njegovu snu.
Нема коментара:
Постави коментар