Anđela Peković: Potrebno mi je

Potrebno mi je da gazim ničijom zemljom
Da sam stopa kojoj se čude
Da sam skitnica sa titulom građanina svijeta
Da sam prostranstvo koje diše planinama i gorama
Da sam stepa nijema na galop crnog Arapina 
Da sam fikcija kojoj slijepo vjeruju oni poput mene
Samo da sam uljuljkano čedo
Samo da sam daleko od smoga ljudskih juriša
Potrebno mi je da zaboravim
Da sam izblijedjeli zvijezdin trag
I da ću tek toliko puta preći
Potrebno mi je da opet vjerujem
Da Raj nije izgubljen i da me čeka
Ako je varkama mjesto u snu
Ja priželjkujem buđenje
Jer mi je potrebno da uvjerim sebe
Da nijesam snoviđenje na izmaku
Da nijesam varka
Da nijesam crv kosmosa
Da nijesam čovjek grobnice

Potrebno mi je...



Нема коментара:

Постави коментар