Jutro mjerim kofeinom,
dan fikcijom,
noć vinom,
i tako udaljena i uzaludna
nastavim tragati
dan fikcijom,
noć vinom,
i tako udaljena i uzaludna
nastavim tragati
za (ne)ispisanim,
za par godina unazad,
za nedoživljenim gradovima,
za nepročitanim knjigama,
za njim,
za prostorima samo mojim,
za beskrajnim lutanjem,
za neizgaženim lišćem,
za bježanjem od ljudi,
za svakom riječju što nije
bol,
za svakom boli što nije
riječ,
za još jednim razlogom
da svijet jeste.
Dan izmjerim onim što sam
oduvijek,
pa možda i uspijem
ubijediti vrijeme
da nisam vrijedna prolaženja.
Нема коментара:
Постави коментар