Jasna Karamehmedović: Utorak

Vjerujem da je život niz slučajnosti
nastao da bi bili baš u ovom koraku
danas,
u ovom osjećaju,
u ovom utorku.
Vjerujem u sinhronicitet,
sklad misli i akcija,
snažnu povezanost unutrašnjeg i spoljašnjeg,
beskrajnu nit
između trenutka i „zauvijek“ kosmosa,
između nas na ovoj klupi i jesenje tišine.

Vjerujem da je priroda sve što nam je potrebno
i da nas čeka šuma, bungalov i jedan mir
rođen iz svakog prethodnog pokreta,
iz svih pijanih razgovora
o sjutra,
o planovima,
o ničemu.
Vjerujem da smo se mimoišli
jednog tmurnog popodneva,
da smo prošli pognute glave
i mrzjeli se,
jer ti i ja ne volimo prolaznike,
mi ostajemo i kad je najbesmislenije.
Vjerujem i u to
da ćemo se rastati
bez patetike, drame i buke
jer ti i ja ne trebamo druge
da bismo vjerovali.


Нема коментара:

Постави коментар