Kristina Babić: Da si ti imao više hrabrosti

Da si ti imao više hrabrosti i da sam ja malo više bila žena no što jesam hladna i izričita teškorjeka i ćudljiva da si ti imao više hrabrosti no što jesi da me otrgneš od svijeta da me ukradeš od mene same da si se usudio da obgrliš sve moje strahove pa da pustiš Merlina da plešemo jedini, večeras bih zaista tako rado plesala večeras bih bila nježna žena sa laticama ružinim u njedrima kao dodir svile da te pomiluje večeras bih se tako rado ljubila pod mjesečinom pod pljuskom neizrečenog večeras bih malo i plakala od sreće od zanosa od vina zar ne vidiš kako na istoku izranja novo sunce zar ne čuješ i ono nas zove da nam po ko zna koji put osvijetli trnovite pute od duše do duše od srca do srca od prstiju tvojih do mojih zatvorenih kapaka zar ne osjećaš kako te udišem kako mirišem tobom kako ti pišem kako ti pjevam kako te zovem dugim noćima mili moj, nećeš li otvoriti prozore jedna golubica upravo je sletjela sa bijelom zastavom što viori joj se oko srca mili, jedini moj zar ne znaš da neće svjetlost dovijeka - nećeš li otvoriti srce?



2 коментара:

  1. Не треба тако.
    Није било вријеме.
    Биће друго вријеме.
    Храброст ће нам дати Бог када дође вријеме.

    ОдговориИзбриши