Sara Knežević: Lolita

Lolita
ponovo mi dolaziš
podigla si kosu 
haljine 
grudi 
i plesom 
me zoveš
na krupnoj kiši
nudiš mi
kašiku po kašiku
slatkoće što boli
čvor po čvor
prepolovi me
posoli me
istroši me
i ponovo sastavi 

ne igraj
staru igru
znamo se
stotinu lica
boja
stotinu leta
čekao sam
pravu tebe
znojiš mi dlanove
poslednji put
presvuci kožu
i ne daj da se razlijemo
u polovine što se traže
prah
i plamen zaborava
pronađi me
odsviraj još jedan krug
bosim stopalima
steraj me u ćošak
nek' se izgubim 
u tvojim kostima
i hladnom telu
nek potonem
nek umrem
na tvojim bedrima
i ponovo se rodim
ne daj da zažalim
što iznova
pred veličanstvom
obale i mora
šapućem:
Lolita
tu eres mi.



Нема коментара:

Постави коментар