Ćutimo.
Kao da je ćutnja opet bremenita nadom.
Krijemo riječi iza paravana.
Ali ostavljamo misli da dogorijevaju slutnjom.
Žedni smo odgovora.
Kao što je Sidarta onda bio žedan sopstva.
Lažne askete u nama gasnu.
Istina izgara.
U tvome oku spotiče se moja namjera.
Gubimo se u maglovitom tragu iza parobroda.
U magnovenju.
Radoznalo iskušavamo vrijeme da nam sve o nama kaže.
Odbijamo da se snovima predamo.
Lelujamo nebom i krademo zvijezdama krake.
Preostali mrak sa krovova čistimo.
I opet pogledima svićemo.
Ne branimo suncu da viri kroz venecijanere.
Ne branimo snu da ljutito odlazi natrag u neke svoje snove.
Ali branimo riječima da marširaju.
One će ostati zakopane.
Jer suviše kriju i uzalud odolijevaju.
I opet – ćutimo.
Ćutimo.
Kao da je tišina ono što najrađe citiramo.
Ćutimo.
Kao da je ponor među usnama sve što volimo.
Kao da je ćutnja opet bremenita nadom.
Krijemo riječi iza paravana.
Ali ostavljamo misli da dogorijevaju slutnjom.
Žedni smo odgovora.
Kao što je Sidarta onda bio žedan sopstva.
Lažne askete u nama gasnu.
Istina izgara.
U tvome oku spotiče se moja namjera.
Gubimo se u maglovitom tragu iza parobroda.
U magnovenju.
Radoznalo iskušavamo vrijeme da nam sve o nama kaže.
Odbijamo da se snovima predamo.
Lelujamo nebom i krademo zvijezdama krake.
Preostali mrak sa krovova čistimo.
I opet pogledima svićemo.
Ne branimo suncu da viri kroz venecijanere.
Ne branimo snu da ljutito odlazi natrag u neke svoje snove.
Ali branimo riječima da marširaju.
One će ostati zakopane.
Jer suviše kriju i uzalud odolijevaju.
I opet – ćutimo.
Ćutimo.
Kao da je tišina ono što najrađe citiramo.
Ćutimo.
Kao da je ponor među usnama sve što volimo.
Нема коментара:
Постави коментар