Lejla Kašić: Spotakni se o samu sebe i prekini taj krug

Skini sve te ukosnice.
O rukav otri te crvene usne.
Oslobodi to plavetnilo očiju, makni garavi tuš.
Svuci tu crnu haljinu pripijenu uz oblo tijelo.
Izuj te potpetice.
Ugasi to svjetlo.
Preskoči taj nered u sobi i baci se na krevet.
Dišeš li?
Postojiš li dok iz tebe curi život?
Ispljuni više te prežvakane strahove,
želje,
kajanja,
htjenja,
grijehove.
Povrati više sve što te izjeda, reže:
i njega,
i njih,
i smrt,
i tugu
i ono nešto sreće.

Zašto ti pumpa taj mišić što od pamtivijeka nosi crninu?
U golotinji vlastite duše shvati da sama si.
Krhka kao tišina koja će se razbiti izustiš li misao.
Komadići će se zariti u tvoje meso.
Krvarićeš kao izmrcvarena zvijer.
Vučice, nećeš vidjeti svoj mjesec.
Zavijaćeš praznini.
Zato ćuti.
Nek’ muk okameni tvoje usne.
Nek’ zanijeme tvoje oči.
Nek’ otupe tvoje čeljusti.

Pusti da te boli jedan život,
jedna sreća.
Da ti lomi koščice,
da ti čupa kosu,
da ti ježi kožu
jedna prolaznost.
Dopusti,
dopusti
da spoznaš šta znači voljeti.
Da spoznaš šta znači izgubiti.
Da spoznaš šta znači, tako prosto - živjeti.
Valjaj se u svom sramu, grešnice,
čistunice, vodi ljubav sa svojom samoćom.
Miluj svoje čežnje.
Pleši sa svojim nemanima.
Opet će doći jutro.
Opet sve ispočetka:
ukosnice,
ruž,
tuš,
haljina,
potpetice.

Spotakni se više o samu sebe
i prekini,
prekini taj prokleti krug.




Нема коментара:

Постави коментар