Da te je ostalo još samo pet minuta
Da autobus za Sarajevo nije krenuo ranije
I da ja nisam zakasnio
Da te ispratim
Da ti poklonim „Tišine“ Meše Selimovića, s posvetom
Ispisano crnom tintom onim mojim fontom sitnih slova kojeg si tako voljela
Da si ponekad uz kafu znala na desetke minuta, ćuteći,
Vrhovima prstiju maziti mojom desnom rukom ispisane riječi
Da autobus za Sarajevo nije krenuo ranije
I da ja nisam zakasnio
Da te ispratim
Da ti poklonim „Tišine“ Meše Selimovića, s posvetom
Ispisano crnom tintom onim mojim fontom sitnih slova kojeg si tako voljela
Da si ponekad uz kafu znala na desetke minuta, ćuteći,
Vrhovima prstiju maziti mojom desnom rukom ispisane riječi
Vjerujem
Da smo imali samo pet minuta
Na peronu tri
Sve bi, lijepa moja smeđokosa
Bilo drugačije
Da smo imali samo pet minuta
Na peronu tri
Sve bi, lijepa moja smeđokosa
Bilo drugačije
Stigao bih da ti poklonim knjigu
Da te zagrlim beskonačno jako
Da te poljubim nježno
Ostavljajući francuske poljupce
Za neki drugi dan, neku novu državu, u duši mirniju tebe
Da, dok predaješ kofere vozaču i dok nemaš pojma koliko sam lud
Kupim kartu u jednom pravcu i krenem s tobom
U ponoć
Dok se puca
Dok autobus kroz kanjon Une
Vozi oprezno, prigušenih svjetala
Dok kriješ strah
Jer sam tu
Dok krijem strah
Jer si tu
Da te zagrlim beskonačno jako
Da te poljubim nježno
Ostavljajući francuske poljupce
Za neki drugi dan, neku novu državu, u duši mirniju tebe
Da, dok predaješ kofere vozaču i dok nemaš pojma koliko sam lud
Kupim kartu u jednom pravcu i krenem s tobom
U ponoć
Dok se puca
Dok autobus kroz kanjon Une
Vozi oprezno, prigušenih svjetala
Dok kriješ strah
Jer sam tu
Dok krijem strah
Jer si tu
Da stignemo ujutro
Da odemo na aerodrom
Da nam uspije bijeg
Da brojimo više žive nego mrtve
Da ti milujem obraze dok plačeš
I da mi miluješ obraze dok plačem
Da odemo na aerodrom
Da nam uspije bijeg
Da brojimo više žive nego mrtve
Da ti milujem obraze dok plačeš
I da mi miluješ obraze dok plačem
Devedesete su bile godine
Kada nam je u tijelima istovremeno
Živjela pobuna i gađenje i ponos i prezir
Kada nam je u tijelima istovremeno
Živjela pobuna i gađenje i ponos i prezir
Devedesete su bile godine
Kada je u mom tijelu bilo najviše ljubavi
I kada je u mom srcu bilo najviše tebe
Kada je u mom tijelu bilo najviše ljubavi
I kada je u mom srcu bilo najviše tebe
Dođi, iz daleke i tople Australije
Kad zamiriše bagrem, bar na pet minuta,
Jer, ja ne stigoh.
Meci su te noći bili brži od svih mojih koraka
I svih satova.
Kad zamiriše bagrem, bar na pet minuta,
Jer, ja ne stigoh.
Meci su te noći bili brži od svih mojih koraka
I svih satova.
Sve mi se čini zbog tebe vjerujem u raj
Jer, smeđokosa moja
Malo mi te bilo.
Jer, smeđokosa moja
Malo mi te bilo.
Dođi, molim te, kad zamiriše bagrem, bar na pet minuta
Jer, ko zna kad ću opet biti živ.
Jer, ko zna kad ću opet biti živ.
Нема коментара:
Постави коментар