Teodorina portretisanja: Kuda bi išao, a da ne ideš meni?

Kuda bi ti
Da nije mojih pisama
U koje se sakriješ
Kao u postelju,
I onih prosutih
Čaša vina
Po bijelom čaršavu
I nakrivljenom zidu?

Kuda,
Da nema prstiju mojih
Da prigrle
Kada te odbace,
Svi iza kojih
Me danas stavljaš,
I moje kose
Da se obučeš
U nju,
K'o u stari kaput,
Kad njenom mirisu
Naslutiš glas
I k'o prijatelju
Mu život povjeriš?

Kuda bi pošao
Da ne ideš meni?

U čijem krilu
Bi tada zaspala
Tvoja strepnja
I ona usamljenost
Što ti živi pod beonjačom?
U čije usne bi zasadio
Najvrijedniju riječ
I najtvrđu tajnu?

Kuda bi
U pola noći
A da te
Medom i mlijekom dočekaju,
Bez otrova pod jezikom,
Sa ljubavlju na tanjiru?

Kuda bi išao
Da opet nađeš
Poljubac za suze,
Zagrljaj za bol?
Kuda,
Da nije mojih pisama
I po sjećanju
Prosutog vina?
Kuda od mene
I zašto,
Od nas?

Teodora Košarac

Нема коментара:

Постави коментар