Pričaj mi o sebi u noći od stakla
Dok nije pukla pod našim pogledom,
Reci mi ko ti je izmijenio oči
Pa nemaju više onaj stari sjaj?
Djevojčice sa usnama od malina
I jasminom sraslim u pletenice,
Gdje si bila godinama
I ko te je meni ukrao,
Pa mi zbog njega na jeziku
Riječ k'o trn
Probada san?
Rekao bih: "Ostani",
Pričao o uspomenama,
O jabuci sa našim dječjim usnama
Sa obje strane, u nevinoj igri,
O tome kako mi i danas
Avgust ima boju tvoga glasa,
Miriše na odlazak
I kolač sa cimetom
U kojem te krijem od drugih i sebe.
Ljubio bih ti procvale suze
Da izbrišem vrijeme
U kojem nisi bila tu.
Ovaj trenutak bih na presto stavio,
Krunišući ga tvojim osmjehom
Kad me preko godina pogledaš
I ubiješ svaki nedosanjan san.
"Ostani",
Ćutim pred tobom,
Namičem priču na drugu stranu
A tamo me opet čeka
Tvoja duša u kojoj se ogledam
I novi beskraj vaskrsle ljubavi.
Tišina.
U ukusu narandže striskam ti pokret
I grizem poriv, vezujem riječ.
A rekao bih da volim što si tu,
Da si mi utisnula neizbrisiv trag
I da Njegov promisao slavim
Jer sam konačno našao nekoga
Sa istim radovanjem i istom boli.
Rekao bih nikad rečeno,
A umjesto toga samo te gledam
I prozborih jedino da mi je žao
Pa se pred strijepnjom
Raspuče tren
Jer si nekom drugom zasjala
A meni si uzalud mila
I slična,
Budi mu dobra
I laku noć.
Dok nije pukla pod našim pogledom,
Reci mi ko ti je izmijenio oči
Pa nemaju više onaj stari sjaj?
Djevojčice sa usnama od malina
I jasminom sraslim u pletenice,
Gdje si bila godinama
I ko te je meni ukrao,
Pa mi zbog njega na jeziku
Riječ k'o trn
Probada san?
Rekao bih: "Ostani",
Pričao o uspomenama,
O jabuci sa našim dječjim usnama
Sa obje strane, u nevinoj igri,
O tome kako mi i danas
Avgust ima boju tvoga glasa,
Miriše na odlazak
I kolač sa cimetom
U kojem te krijem od drugih i sebe.
Ljubio bih ti procvale suze
Da izbrišem vrijeme
U kojem nisi bila tu.
Ovaj trenutak bih na presto stavio,
Krunišući ga tvojim osmjehom
Kad me preko godina pogledaš
I ubiješ svaki nedosanjan san.
"Ostani",
Ćutim pred tobom,
Namičem priču na drugu stranu
A tamo me opet čeka
Tvoja duša u kojoj se ogledam
I novi beskraj vaskrsle ljubavi.
Tišina.
U ukusu narandže striskam ti pokret
I grizem poriv, vezujem riječ.
A rekao bih da volim što si tu,
Da si mi utisnula neizbrisiv trag
I da Njegov promisao slavim
Jer sam konačno našao nekoga
Sa istim radovanjem i istom boli.
Rekao bih nikad rečeno,
A umjesto toga samo te gledam
I prozborih jedino da mi je žao
Pa se pred strijepnjom
Raspuče tren
Jer si nekom drugom zasjala
A meni si uzalud mila
I slična,
Budi mu dobra
I laku noć.
Teodora Košarac
Нема коментара:
Постави коментар