Sjećam se kako si me gledao,
i kako sam te gledala.
Bojim se da moram prestati da živim u sjećanju,
jer to vrijeme davno je prošlo.
Iščezla je nježnost koja je lepršala iz očiju naših,
nestalo je blagosti koja je kipila sa naših usana.

No,

moram ti reći još ovo, prije nego bude kasno,

prije nego zaista bude kasno,

voljeni moj,

uskoro će kiša

i ne bojim se da će sprati tvoje mirise

sa moje duše,

no se bojim

ipak,

da ćeš u magli sjutrašnjice

sve manje moći da me vidiš,

biću ti dalja no što jesam,

hladnija no što bi se usudio da pomisliš.

Voljeni moj,

zar se ne bojiš da ce nas ugaziti ogromna čizma

nepreglednih godina

koje se među nama nižu

kao perle

od crnih bisera.

Sjećam se kako si me gledao,

i kako sam te gledala...

reci mi riječ,

koja će te poglede ponovo osloboditi,

jer vremena je sve više,

nas,

bojim se -

sve manje.