Marija Vesković: Krivica

Kupole su nam od snova izgradili Ali si im izoštrio ivice, ipak Nekako sve praviš gdje ne treba Kupio si zavjese A nisi mogao da me sakriješ Izbijam ti na čelu kao vena zbog koje stariš prije vremena Poklonio si mi kaktuse, a jedini nemaš uslove pod kojima bi opstali Pa si mi dao sve A ništa ne cijenim Pa sam kriva Pa sam uvijek prokleto tu, a ti bi da odmoriš posle posla Pa si poslao sve tamo odakle smo došli I možda si mi zapravo jedina sreća Kad sunce ti sija iza uha kad me oboriš.


Нема коментара:

Постави коментар