Kupole su nam od snova izgradili
Ali si im izoštrio ivice, ipak
Nekako sve praviš gdje ne treba
Kupio si zavjese
A nisi mogao da me sakriješ
Izbijam ti na čelu kao vena zbog koje stariš prije vremena
Poklonio si mi kaktuse, a jedini nemaš uslove pod kojima bi opstali
Pa si mi dao sve
A ništa ne cijenim
Pa sam kriva
Pa sam uvijek prokleto tu, a ti bi da odmoriš posle posla
Pa si poslao sve tamo odakle smo došli
I možda si mi zapravo jedina sreća
Kad sunce ti sija iza uha kad me oboriš.
Нема коментара:
Постави коментар