Sklupčalo se sunce
Na mom obrazu i plače.
Zraci mu se razlili
Dužinom bezvremena,
U očnu duplju
Katarze se ulivaju
I nestaju mi tamo,
Pod pokislom usnom.
Stojim na raskrsnici
Rascvjetanih puteva,
Pred svakim magla,
U meni bezizlaz.
Ćutim,
Strijepim,
Ne smijem poći.
Naginjem se
Preko očvrslog straha
I tražim u njemu
Poznate zjenice.
Zovem,
Osluškujem,
Čujem im boju
Molim se da su potpuno iste,
A jesam li ja još uvijek
Ona kojoj blistaju?
Jesu li moji ideali
Ista kolijevka nerođenom čedu,
Hoće li znati iko da ljubi
Na mojim usnama himnu za njih,
Njih, novu djecu Davidovu
Utkanu riječju u moje srce,
Vijenac sa one visoke gore
I ram za ogledalce,
Vijekovima kovan?
Hoću li isto kroz grudi igrati
Opet k'o istina,
Mila i snažna?
Reci mi,
Stranče na kraju puta
Ličim li tamo na ovu sebe?
Ovu izgubljenu
U redovima pisama,
Ponovo rođenu
Izvezenim stihom,
Ubijenu grubom riječju,
Njegovom tišinom,
Svojim izgaranjem.
Gore li mi i tamo obrazi
Za svaki cilj na pijadestalu,
Za sve ono što sam podredila
Neizrečenom i univerzalnom
Pred sitnim koracima?
Zaklinjem te,
Kaži mi stranče,
Sija li mu, bar ispod oka
Za moju suzu sekund tišine?
Na mom obrazu i plače.
Zraci mu se razlili
Dužinom bezvremena,
U očnu duplju
Katarze se ulivaju
I nestaju mi tamo,
Pod pokislom usnom.
Stojim na raskrsnici
Rascvjetanih puteva,
Pred svakim magla,
U meni bezizlaz.
Ćutim,
Strijepim,
Ne smijem poći.
Naginjem se
Preko očvrslog straha
I tražim u njemu
Poznate zjenice.
Zovem,
Osluškujem,
Čujem im boju
Molim se da su potpuno iste,
A jesam li ja još uvijek
Ona kojoj blistaju?
Jesu li moji ideali
Ista kolijevka nerođenom čedu,
Hoće li znati iko da ljubi
Na mojim usnama himnu za njih,
Njih, novu djecu Davidovu
Utkanu riječju u moje srce,
Vijenac sa one visoke gore
I ram za ogledalce,
Vijekovima kovan?
Hoću li isto kroz grudi igrati
Opet k'o istina,
Mila i snažna?
Reci mi,
Stranče na kraju puta
Ličim li tamo na ovu sebe?
Ovu izgubljenu
U redovima pisama,
Ponovo rođenu
Izvezenim stihom,
Ubijenu grubom riječju,
Njegovom tišinom,
Svojim izgaranjem.
Gore li mi i tamo obrazi
Za svaki cilj na pijadestalu,
Za sve ono što sam podredila
Neizrečenom i univerzalnom
Pred sitnim koracima?
Zaklinjem te,
Kaži mi stranče,
Sija li mu, bar ispod oka
Za moju suzu sekund tišine?
Teodora Košarac
Нема коментара:
Постави коментар