O, kako si samo lijepa
u svom bolu, ženo
dok sa zadnjom cigaretom
gasiš svoju ljubav.
O, kako si samo jaka, ženo
dok sa osmijehom stojiš pred razlogom svoje patnje, željeći mu sve najbolje.
O, kako si samo čovjek,
kada im umjesto osvete
daješ osmijeh, svoj najljepši osmijeh,
onaj koji si čuvala za dan kada će ti u potpunosti pripadati pred svijetom.
O, kako si samo bila slijepa, ženo
sa ružičastim naočarima na očima
bojeći ga u najljepše boje.
Nije on tvoj.
Nije ni njen.
Nije on ničiji, šašavice,
a ti si tako lijepo znala da budeš njegova.
Ispravi glavu, udari dostojanstvom oblake.
Shvatiće on, da je nekada imao anđela.
A ti leti, leti svome jatu, predivna ženo
poput ptice čija su krila
nakon pada ozdravila.
I pjevaj,
pjevaj pjesmu ljubavi
jer si ljubav bila i ostala.
Нема коментара:
Постави коментар