Maja Babović: Krici zalazećeg sunca

U zraku papirnog sunca
I života na domaku ruke,
Oblačim te u pjesmu
Koju niko prije tebe
Pročitati ne smije.

U oku sanjarskog sjaja
I razdoru ideja i misli
Pronalazač bi se bestragao
U tvoje siluete
Što grle moje zjenice
Katkad tužne
Jer te nema tu.
Uobličiću tvoje bivstvo
U pjesmu najmanju na svijetu,
Da te zarobim kroz stihove
I zadržim u maleni beskraj
Beskonačne ljubavi
Nesuđene,
Nedužno stradale.

Нема коментара:

Постави коментар