Hej, svi vi opjevani ratnici,
okićeni velejunaci,
nakinđureni heroji,
svi vi naši, njihovi
ničiji, svačiji
vi što otimaste,
braniste,
što živjeste za prolivenu krv
što ginuste za domovine
što dah daste za ideale
alal vam vera, delije,
ali, izazivam vas, ustanite
iz svojih grobova,
probudite se iz mitova,
pa stanite prsa u prsa
sa jednom ženom
vaša pozlaćena i njena poderana
da vidimo vrijedi li više
vaša borba za smrt
ili njena za život.
Lako je biti hrabar pred muškarcima
koji su samo vikali:,,Pucaj"
riječi ove žene snažnije su od razarajućih oluja.
Lako je kroz nišan motriti metu
ova žena uvijek je gleda ravno u oči.
Svaka vama čast,
ali njoj bi se Musa Kesedžija sklonio s puta,
Marko Kraljević na turskom dvoru nije ispijao vina opojna kao njena ljepota,
da je Sulejman Veličanstveni kraj sebe imao takvu, pao bi i taj Beč,
zato junaci, bjež'te u vaše mišje gore
i ponizno se poklonite heroini
čiji su ratovi krvaviji od vaših,
čija su nevidljiva ordenja blistavija od vaših,
koja je hrabrija od najhrabrijeg među vama,
a ni slova o njoj.
Najveći heroji lako se zaborave u otimanju što su i čiji su,
ona će se pamtiti,
jer ona je moja,
moja seljančica sa zelenog proplanka,
moja gospođa sa gradskih bulevara
kojoj je Erinija namijenila zlatnu jabuku.
Prodala je sebe bogovima,
šaputala im molitve,
kada je ispod svog osjetila drhtaje
drugih srca.
Izobličila svoje tijelo
da bi tim dušama podarila jedno.
Njene su ruke u posjekotinama,
ogrebotinama, žuljevima
jer bol davi golim rukama,
a opet nevinije su od pogleda novorođenčeta,
jer sitnim radostima ih vida.
U njoj je više vjere nego u svim bogomoljama svijeta,
kad su je bogovi kojima se umiljavala izdali
sama je postala jedna od njih, boginja,
relikvija pred kojom ustuknem
i umuknem
i pred kojom sam
kao bolesnik nemoćna
jer znam da je samo ona kadra
da me pokupi, sklopi slomljene dijeliće,
ni iz čega stvori mi osmijeh,
svojom vjerom sazda moju,
ulije mi više ljubavi nego Dunav vode u Crno more
i pošalje u ledeni svijet u kom moram biti snažna jer me takva ratnica podojila,
jer sam sa njenog izvora potekla,
znajući da me topli univerzum njena zagrljaja uvijek čeka.
Vitezovi, osvajači,
pobjednici i gubitnici,
junačkih kuća đetići,
vi što ste ispisali istoriju,
izmijenili geografiju,
na čiju se kuražnost nacija poziva
u decenijama nemoći,
odvažni i smjeli sa sabljom o pasu,
puškom o ramenu,
da vas vidim,
jeste li jednako silni
pred ženom imena - Majka?
okićeni velejunaci,
nakinđureni heroji,
svi vi naši, njihovi
ničiji, svačiji
vi što otimaste,
braniste,
što živjeste za prolivenu krv
što ginuste za domovine
što dah daste za ideale
alal vam vera, delije,
ali, izazivam vas, ustanite
iz svojih grobova,
probudite se iz mitova,
pa stanite prsa u prsa
sa jednom ženom
vaša pozlaćena i njena poderana
da vidimo vrijedi li više
vaša borba za smrt
ili njena za život.
Lako je biti hrabar pred muškarcima
koji su samo vikali:,,Pucaj"
riječi ove žene snažnije su od razarajućih oluja.
Lako je kroz nišan motriti metu
ova žena uvijek je gleda ravno u oči.
Svaka vama čast,
ali njoj bi se Musa Kesedžija sklonio s puta,
Marko Kraljević na turskom dvoru nije ispijao vina opojna kao njena ljepota,
da je Sulejman Veličanstveni kraj sebe imao takvu, pao bi i taj Beč,
zato junaci, bjež'te u vaše mišje gore
i ponizno se poklonite heroini
čiji su ratovi krvaviji od vaših,
čija su nevidljiva ordenja blistavija od vaših,
koja je hrabrija od najhrabrijeg među vama,
a ni slova o njoj.
Najveći heroji lako se zaborave u otimanju što su i čiji su,
ona će se pamtiti,
jer ona je moja,
moja seljančica sa zelenog proplanka,
moja gospođa sa gradskih bulevara
kojoj je Erinija namijenila zlatnu jabuku.
Prodala je sebe bogovima,
šaputala im molitve,
kada je ispod svog osjetila drhtaje
drugih srca.
Izobličila svoje tijelo
da bi tim dušama podarila jedno.
Njene su ruke u posjekotinama,
ogrebotinama, žuljevima
jer bol davi golim rukama,
a opet nevinije su od pogleda novorođenčeta,
jer sitnim radostima ih vida.
U njoj je više vjere nego u svim bogomoljama svijeta,
kad su je bogovi kojima se umiljavala izdali
sama je postala jedna od njih, boginja,
relikvija pred kojom ustuknem
i umuknem
i pred kojom sam
kao bolesnik nemoćna
jer znam da je samo ona kadra
da me pokupi, sklopi slomljene dijeliće,
ni iz čega stvori mi osmijeh,
svojom vjerom sazda moju,
ulije mi više ljubavi nego Dunav vode u Crno more
i pošalje u ledeni svijet u kom moram biti snažna jer me takva ratnica podojila,
jer sam sa njenog izvora potekla,
znajući da me topli univerzum njena zagrljaja uvijek čeka.
Vitezovi, osvajači,
pobjednici i gubitnici,
junačkih kuća đetići,
vi što ste ispisali istoriju,
izmijenili geografiju,
na čiju se kuražnost nacija poziva
u decenijama nemoći,
odvažni i smjeli sa sabljom o pasu,
puškom o ramenu,
da vas vidim,
jeste li jednako silni
pred ženom imena - Majka?
Нема коментара:
Постави коментар