Lejla Kašić: Osveta

Večeras ću tumarati
od šanka do šanka
blud ću poljubiti u usta
nečistih ruku
prljavih misli
iskapiti skupa pića
obnažena
neću skrivati svoje tijelo
uzavrele oči bestidnika neka ga ispijaju
bez srama pustiću stranca da ljubi njegove mane
prigrliću prvog
kojem želja u oku zasvira
igraću kako on poželi
kivna
ogorčena
bijesna
monstrumski ću zarivati zube u njegovo meso
kurtizanski ću sviti svoje oko njegovih udova
gasiti dogorele opuške na njegovoj koži
neka pomisli
da sam laka
da sam svačija
da sam nevjerna
da sam beštija
da mi je noć prijatelj
da je on osvajač

neka se prevari
prevarena sam i ja
škripiće zubi
krevet
kosti
stvari u sobi voajerski će posmatrati
on će se radovati ulovu
nesvjestan da je sam plijen
mazaće mi oči
poniznom
trivijalnom lijeporječivošću
to bi trebalo da me obori s nogu
oh, kakva naivna misao
oh, kakav danak neiskustvu
oh, kakav kvaziljubavnik

da je samo karika u lancu ishrane
mog ega i ojađene sujete
shvatiće ujutru
kada žustro navlačenje
pogužvane haljine
posvjedoči razarajućoj energiji
usplahirenom bolu
prevarene
zamijenjene
zaboravljene žene.




Нема коментара:

Постави коментар