Marija Vesković: U redu je

Znaš kako kažu neki Da znaju da neće doživjeti tridesetu Da jednostavno osjećaju da im je suđeno da nose teret svog imena Da nikad neće preći granice Ove zemlje One u glavi One koji su njihovi preci zacrtali Da će biti oni koji će uvijek više davati Tako i ja znam da neću doživjeti da spojimo nedelju dana Spokojne stabilnosti Ušuškane udobnosti Uvijek će se naći nešto Slabije od svakog ponaosob, a jače od nas zajedno Zato i znam da neću stići da te volim po ramenima, šakama ljetnjim noćima Neću stići da te grlim kontinuirano Znam i da postoje priče koje uspijevaju Ali ova nije ta Meni je suđeno da žrtvujem ljubav zarad stabilnosti Moji su roditelji uradili suprotno A ljubav je uvijek preskakala generacije Kao prokletstvo njene vrijednosti Zato i kažem U redu je Biće u redu ako budeš srećan A ne podijeliš sreću sa mnom Biće potpuno u redu ako izgradiš snove držeći za ruku neku smireniju, poslušniju Neku koja ne pliva u potisnutom bolu Ne može nas biti dvoje sa nerazuzdanima urlicima Jer ko bi tu koga uspokojio Zato ti kažem U savršenom je redu da mi okreneš leđa.




Нема коментара:

Постави коментар