-Ljubio sam te svuda
da li si svjesna?
Derane, to je samo moje tijelo
ne zanosi se
ne kači, lovče, te rogove na zid
nije to tvoj ulov
orden
čast.
To je moja volja
želja
glad
žeđ.
To je samo tijelo
šapućem ti usnama
prikovanim za vrat
radi šta poželiš
šta umiješ
poklanjam ti ga
danas tebi
sjutra njemu
ono nije moje
pa mi se može
pa ti se može
pa mu se može
ono nije ja.
Ko zna čije je
ko je i što je
njega su prljali pogledi stranaca
dodiri ljubavnika
lažnih
pravih
ne pamtim više
ono se lomilo
jureći
sa obaveze na obavezu
kasnilo na vozove
spavalo na stanicama
vuklo kofere
gubilo se u zabitima velegradova
težilo obećanim zemljama
ono je to
prokleto
što se predaje
lakomisleno
i nevjerno.
Duša je ta
jedina moja
podmukle namjere dalje od nje!
nekreposne misli dalje od nje!
svoje zemaljske grijehe dalje od nje
jedine čiste
neokaljane
što vjekuje u meni
što je uvijek budna
što uvijek stiže na vrijeme
što se nikada ne gubi
što nikada ne odustaje
što me vodi
što me stiže
vreba
presreće
na svakom ćošku
kad mislim
da mogu pobjeći
uteći
umaći
od svih tih godina
što me budi kada poželim pokoj
što kada tijelo zakleca
lupi šakom o sto
što je bliža meni nego kragna vratu
koža mesu
tvoj dah mom tijelu.
I kada vrište
i kada umuknu
svi demoni u njoj
i kada serfimi počnu svoj ples
i kada mi se koža ljušti
kao ljuska kuvanog jajeta
dok me boli
dok osjećam
dok živim
dok umirem
ti o tome nemaš pojma
ti ne slutiš
tebe baš briga
ti samo želiš
neotesano
nezrelo
kratkotrajno
plitko
i kada se prevariš
i nazoveš me svojom
i kada pomisliš
da sam tu
ne postoji mjesto
na kom bih radije bila
a da to nije
unutar moje kože
sa njom,
sa snagom te imenice ženskog roda,
dušom,
čije skute potlačena
umilna ljubim
koju nikada nije
pokorio čak ni pogled
da li sada shvataš, derane,
da me nikada nisi dodirnuo?
Darujem ti tijelo
radi šta poželiš,
šta umiješ
lomi ga i voli
ja ostajem svoja
ničija
slobodna.
da li si svjesna?
Derane, to je samo moje tijelo
ne zanosi se
ne kači, lovče, te rogove na zid
nije to tvoj ulov
orden
čast.
To je moja volja
želja
glad
žeđ.
To je samo tijelo
šapućem ti usnama
prikovanim za vrat
radi šta poželiš
šta umiješ
poklanjam ti ga
danas tebi
sjutra njemu
ono nije moje
pa mi se može
pa ti se može
pa mu se može
ono nije ja.
Ko zna čije je
ko je i što je
njega su prljali pogledi stranaca
dodiri ljubavnika
lažnih
pravih
ne pamtim više
ono se lomilo
jureći
sa obaveze na obavezu
kasnilo na vozove
spavalo na stanicama
vuklo kofere
gubilo se u zabitima velegradova
težilo obećanim zemljama
ono je to
prokleto
što se predaje
lakomisleno
i nevjerno.
Duša je ta
jedina moja
podmukle namjere dalje od nje!
nekreposne misli dalje od nje!
svoje zemaljske grijehe dalje od nje
jedine čiste
neokaljane
što vjekuje u meni
što je uvijek budna
što uvijek stiže na vrijeme
što se nikada ne gubi
što nikada ne odustaje
što me vodi
što me stiže
vreba
presreće
na svakom ćošku
kad mislim
da mogu pobjeći
uteći
umaći
od svih tih godina
što me budi kada poželim pokoj
što kada tijelo zakleca
lupi šakom o sto
što je bliža meni nego kragna vratu
koža mesu
tvoj dah mom tijelu.
I kada vrište
i kada umuknu
svi demoni u njoj
i kada serfimi počnu svoj ples
i kada mi se koža ljušti
kao ljuska kuvanog jajeta
dok me boli
dok osjećam
dok živim
dok umirem
ti o tome nemaš pojma
ti ne slutiš
tebe baš briga
ti samo želiš
neotesano
nezrelo
kratkotrajno
plitko
i kada se prevariš
i nazoveš me svojom
i kada pomisliš
da sam tu
ne postoji mjesto
na kom bih radije bila
a da to nije
unutar moje kože
sa njom,
sa snagom te imenice ženskog roda,
dušom,
čije skute potlačena
umilna ljubim
koju nikada nije
pokorio čak ni pogled
da li sada shvataš, derane,
da me nikada nisi dodirnuo?
Darujem ti tijelo
radi šta poželiš,
šta umiješ
lomi ga i voli
ja ostajem svoja
ničija
slobodna.
Нема коментара:
Постави коментар