Red je da mi dođeš. Pun čežnje i pun snova. Obasjan nekom svjetlošću koju mi je teško i opisati. Nekom svjetlošću koja ne zna sijati bilo kojom bojom. Svjetlošću koja moje boje najbolje razumije. Svjetlošću koja se samo sa mojom tamom zna susresti.

Red je da mi dođeš kutiju snova otvoriti, nekako zakloniti da ju samo ti vidiš. Da ju pretvoriš u tisuću zrna zlata, srebra. Da ti zamiriše najljepši parfem dotaknut tvojim dodirom.

Red je da mi dođeš. Da budeš masteršef moga života, da dodaš dovoljno soli i dovoljno peršina. Da moju kuhinju svojom pojavom učiniš vrijednom kuhanja. Da točno znaš koliko slatko volim i kako prezirem kada mi okus kave preplavi mlijeko.

Red je da mi dođeš. Da sjetom neke prošlosti ostaviš trag svojom rukom u mojoj ruci. Red bi bio da mi dotakneš oči svojim očima onako kako samo ti znaš.

Red je da mi dođeš i da shvatiš moj nered. Moj nered života i misli, da skupa prevrćemo djetinjaste planove koje samo mi imamo. Da skupa svaki red pokvarimo i od svega napravimo umjetnost onako kako samo mi znamo. Samo mi.

Red je da ti dođem. Puna čežnje i puna snova. Kuharica tvoga života. Da ti napravim pitu izlivaču kakvu nikad nisi probao, onu pitu koju je samo moja pokojna baba znala da valja napravit.

Red je da ti dođem. Da ti život pretvorim u kaos koji se samo zvjezdanoj noći raduje. Onoj noći kada smo ti i ja upoznali ljubav u punom njenom značenju. Možda i većem. Jer ja samo za ljubav s tobom znam.

Red je da ti dođem. No možda ipak još nije vrijeme, ni za mene, ni za tebe. Možda će ti ipak kuhinja još neko vrijeme ostati prazna. Možda ćeš još nekoliko mjeseci, godina, života čekati mene s kojom jedinom znaš snivati i pričati nedorečeno. O besmislu onoga što najviše ima smisla. O logici nelogičnoj i o oblačnoj noći punoj nebeskih suza.

Kada se sretnemo, znam, čudit ćeš se kako sam ti mogla pisati a nisam znala tko si. Znam čudit ćeš se i govoriti da sam luda. Nećeš ni znati da će samo s tobom moja ludost dobiti svoj smisao. Nećeš ni znati da sam odavno znala tko si. Možda te sad ne znam imenom, samo znam da ćeš doći. I znam da mi nije teško čekati te, jer ono što ću dočekati bit će veće od života. Nadnaravno ljepše od svega što sam mogla željeti.

Znam - doći ćeš, a tada više neće biti ni reda ni nereda, samo spokoj. Jer znam da si tu, sa mnom. Jer znam da ću tek tada početi živjeti. Nemoj se prepasti kada naiđeš na ovaj tekst. Nemoj se prepast, jer sam ti pisala još dok nisam znala da si to ti. Još dok nisam bila sigurna da si to ti. Molim te, samo nemoj pobjeći.

Nisi ni svjestan koliko je moj život čekao tvoj.
Valjda ćemo se jednom i dočekati.