Dijana Tiganj: Kažu - možda je to samo navika

Kažu Možda je to samo navika To što osjećam tvoju blizinu Udaljenu tačno 218 kilometara Zračnom linijom Ili nešto više kopnom. Što gubim dah dok tražimo Pravu riječ na različitim jezicima (a zapravo istim) Da prećutimo istinu koja stoji iza nje. Što se razumijemo Dok iznosimo nepremostive jezičke razlike I rapravljamo se Je li "volin" ili "volim" I što vri krv u venama dok naslućujemo Odgovor onog drugog. Kažu To je samo zabluda Što prećutimo muzikom i sa par bezveznih, crno-bijelih fotografija Sve ono što nemamo hrabrosti Za reć' Jer tu su sve te barijere.
Kilometri. Istorija.
Povijest. Istine i laži o vjekovima mrtvim i Ostale razlike koje se pružaju Između nas Kao plavetnilo mora I vrhovi Loveća. Hvatajući se kao davljenici za slamku Za jedinu stvar koja nas spaja. Kažu To će proći... Pohlepna želja magli vid i počinjemo da im vjerujemo. Suviše razlika između dva tijela Koja se nikada nijesu dotakla, Dok noćima u mislima Prožimaju se i postaju jedno. I kako objasniti takvima Da razlike ne postoje Sve dok se po otkucajima srca Različitih jezika Savršeno razumijemo...


Нема коментара:

Постави коментар