Maja Babović: Kada kažem ‘’zauvijek’’

Kada kažem "zauvijek",
Mislim na nas dvoje
I na dugu cestu.
Mislim na tebe sa štapom
I na mene
Sa injem u kosi.
Mislim na nas zagrljene
I na mnogo
Uličnih svetiljki
Koje obasjavaju
Naša dostignuća
Godinama unazad.

Kada kažem "zauvijek",
Mislim na naše nerođene sinove
I na sinove naših sinova.
Mislim na našu smeđu kći
Mojih očiju,
A tvoga pogleda.
Mojih usana,
A tvojih riječi.
Moga izgleda,
A tvoga kadaktera.
Mislim na osmijehe
Naše dječurlije
I na našu malenu kućicu
Ispunjenom ljubavlju.

Kada kažem "zauvijek",
Mislim na bijelu, dugu haljinu
Čipkastih rukava
I staklenih cipelica,
Poput Pepeljuginih.
Mislim na tvoje odijelo
I crvenu leptir mašnu,
I na ono sudbonosno "da".
Mislim na zlatne burme,
Na krune pred oltarom,
Na svještenikovu govoranciju.

Kada kažem "zauvijek",
Mislim na ispunjenu želju,
Malenu, a opet tako najveću.
Na trnovit put
Posut laticama ruža
Koje tako lako savladavamo
Zajedno.
Mislim na crno-bijele
Fotografije.
Na čitav jedan album.

Kada kažem "mi",
Mislim na zauvijek.
I to mi je zauvijek
Tako blisko.
Tako prokleto blisko
Samo kada si ti tu.



1 коментар: