Marija Vučević: Kada odlučiš da odeš

Kada odlučiš da odeš nemoj to reći onom od kojeg odlaziš, već onoj koja želi još malo da ostane. Kada odučiš da odeš, odlazi bez pozdrava, jer svako mahanje vrišti melanholijom, vuče čeznju za sobom. Kada odlučiš da odeš, odlazi kao kukavica koja je sreći zarila nož u leđa. Odlazi kao mrav sa hiljadu puta većim zaboravom od sebe. Odlazi kao ranjenik koji se nakon rata teško navikava na slobodu. Kada odlučiš da odeš, odlazi bez govora o putu, odlazi bez pitanja, pravdanja, ubjeđivanja, bez psovki, bez suza, bez riječi koje niti bole, niti vole. Odlazi se bez tišine, punih ruku ničega, praznog srca svega. Kada odlaziš, odlazi kao poslednji čovjek koji bi napustio svijet. Putniče, osim sebe nemaš šta da izgubiš, zato izmisli samoodgovor za ljepša umiranja. Nije odlazak pismo na pragu. niti želja da budeš zaustavljen na koljenima. Nije odlazak odluka, već umor, dotrajalost, izlizanost, mrtav konj. I nije odlazak početak novi, nego jednog puta kraj, kad nemaš gdje, osim da odeš.



1 коментар: