Teodorina portretisanja: Ja ne bih ljubavlju zvala

Ja ne bih ljubav
Ljubavlju nazvala
Ni kad mi noći
U romane presvlačiš,
Ni kad me čekaš
Sam, na pruzi
Da pretrčiš preko
Ustreptalih šina.


Ne bih ti rekla
Da ponos je strah
Ni onda kad bi
Zavolio Njegoša
I samo za mene
Popine stihove
Prosuo mjesečinom,
Ukrotio vjetar.


Ratovi u meni
Ne bi prestali,
Ni svo oružje
Na zemlju da spustiš,
Bijele zastave
Meni da skrojiš
Da me obučeš,
U njih,
K'o u haljine.


A ti...
Ti ne bi uspio
Nemir da smiriš,
Ni da mi
Smiraj sipaš u čaj,
Ni miris jasmina
U zrake jutra.


Samo,
Ako ikada uspiješ proći
Sa druge strane
Moga ogledala,
I ako,
Tamo zaista pronađeš
Ono za čim
Traga čovječanstvo,
Neću ni pomisliti
Da dajem imena
Novorođenom odrazu
U očima Neba.


I bićeš
Sve,
Baš sve ono
Što smijehom poričem,
O čemu ćutim.

Teodora Košarac




Нема коментара:

Постави коментар