Vera Marija Milutinović: Tvoje poslednje zbogom

Par brojeva veći bijeli džemper
Uvojci kose boje meda,
Crveni lak na noktima
I ruž boje krvi.

Tvoje kroz stisnute zube
Izgovoreno zbogom,
Pogled preko ramena dok si odlazila
I koraci koji su odzvanjali godinama.

Da sam tada znao da je to
Zbogom, tvoje posljednje zbogom
Čuvao bih malo duže tvoj miris
Na svojoj koži.

Da sam tada znao da je to
Zbogom, tvoje posljednje zbogom
Nikada te ne bih pustio
Da tako lako odeš od mene.

Da sam tada znao da je to
Zbogom, tvoje posljednje zbogom
Pustio bih sve svoje riječi iz sebe,
Iz kaveza u kojem su robovale ponosu, godinama.

Da sam tada znao da je to
Zbogom, tvoje posljednje zbogom
Poželio bih ostati u tvom sjećanju
Kao uspomena na neka ljepša vremena.

Da sam tada znao da je to
Zbogom, tvoje poslednje zbogom
Ne bih ostao samo prva strana
Portofolija tvojih grešaka.

Mračna sjena čovjeka kojeg si
Nekada.. Voljela.


Нема коментара:

Постави коментар