Anđela Peković: Sjećanje

Večeras degustiram sjećanje
Otkrivam stari-novi svijet kao Đambatista Bodoni
Ja sam dijete u krvi 

I odrastao čovjek na papiru
Ličim na zaborav, ali imam žig proteklih dana
Ja sam
Pomalo svoja a najviše tuđa
Ja sam dio
Prošlih vjekova
Davno napisanih riječi
Nedosanjanih snova
Iščezlih maštanja
Prohujalih života
Ja sam Odisej i čeznem povratak
Samo što ne znam čemu se vraćam
I odakle polazim
Ja sam Martin Idn koji je u istom trenutku vidio smisao
A odmah potom prestao da ga zna
Ja sam nešto od ponuđenih slova u mom imenu
Ali još uvijek im nedostaje harmonija
Ja sam nedovršeni rukopis
Lošeg prevodioca
Šta ako sretnem sebe 
Negdje po vijugavim putevima svijesti
Ali se mimoiđemo
Jesam li bliža istini ako za njom tragam
Šapni mi
Hoću reći još ovo
Ako trčim istom putanjom
Nacrtaj barem veći krug
Da se iznenadim
I obradujem nepoznatom
Ili učini da se umorim 

Prije nego što istu tačku ugledam.



Нема коментара:

Постави коментар