Jasna Karamehmedović: Zato što

Zato što sam rijeka,
drvo,
nebo,
nesigurnost,
vrijeme,
čekanje,
strah.
Zato što sma imala
djetinjstvo,
sreću,
ćutanja,
bjekstva,
gradove,
puteve.
Zato što sam bila
T. S. Eliot,
Keruak,
Morphine,
Berlin,
Island,
Bergman,
njegove ruke,
njena kosa,
sve te gomile ljudi
u ničemu,
u svemiru.
Zato što sam imala taj jedan momenat
u 5-oj godini,
pa opet u 15-oj,
a onda i u 25-oj
i još ih držim
u venama,
u očima
i vrištim ih u noćima.
Zato što osjećam i mislim i drhtim
u pijanstvima,
u trezvenosti,
u snu,
u buđenju,
ja noćas slavim
koliko sve to malo je i mnogo je
za ovo daleko i prividno tijelo.
Zato što je nedelja
i plešem sama,
čudna i nijema od prihvatanja
ja sam noćas zauvijek.
Zauvijek.
Čak sve do sjutra.


Нема коментара:

Постави коментар