Maja Babović: Rekla sam ti da će me stići umor

A rekla sam ti
Da će me stići umor.
I odlazim
Spuštenih kapaka
I nažuljanih stopala.
Odlazim jer više mi nije ostao
Niti jedan razlog
Da argumentuje moje ostajanje.
Odlazim jer ti nisi ti više.
Jer tvoje oči
Više ne sjaje
Ozarene kada spoznaju
Moje prisustvo.
Odlazim jer su ti riječi hladne.
A moje srce mučki izmoreno
I gladno tebe.
Odlazim jer sam čekala
Da shvatiš.
Da poželiš jače.
Da zagrliš i ne pustiš.
Ali ti si od svega toga
Odustao
I riješio
Da je lakše dići ruke
I prestati voljeti.
A rekla sam ti da će me stići
One suze kroz ponoćne sate
Kada sam jaukala u jastuk
Da niko ne čuje.
Odzvanjao bi univerzum
Da sam samo pustila glasa.
Rekla sam ti da će me stići
Ovo tvoje stanje svejednosti.
Izvini,
Preteško je breme 
Na leđa ove sanjarke
Sručeno.
Odlazim,
Jer kažeš kako si nesrećan.
Kako ti rušim mir.
Kako nisam ni nalik harmoniji.
Još manje ženi tvojih snova.
Uzalud se moja duša trudila
Da opipa tvoje otkucaje
I priveže se za njih.
Poraznu pjesmu
Večeras ispisujem.
U čast propalih nas.
A sve smo mogli.
Samo da si dopustio
Da te uzmem za ruku.
Samo da si želio
Da me uzmeš za ruku.
Horde anđela
I legije demona
Zavidjeli bi toj idili
Jedne zemaljske ljubavi
U prolaznom
I ništavnom vremenu.
Odlazim,
Jer i dalje mudro ćutiš.
I dalje kao ne voliš.
A ja zaista nemam više luksuza
Da se nadam
Da se možda ipak
Iza te maske svejednosti
Krije plašt zaljubljenog muškarca
Koji samo čeka
Neko bolje vrijeme.
Odlazim,
A znaš koliko sam željela
I mogla da te čekam.
Dovraga.
Postidjela bi se
I Simonova Valentina,
A nije da ga nije čekala
U suzama i s nadom.
Znaš da mi ni vijek
Ne bi predstavljao jednu sekundu
Samo jer je za tebe.
A ti...
Porazno je što voljenu ženu
Ovako olako puštaš.
Kao da me nikad nisi želio.
Kao da me nikad nisi
Zamišljao svojom.
Kao da nikada nisi poželio
Sve one moje davne želje
Koje i danas plamte u meni.
Proklet bio,
Zar ti nije žao da sve to prođe?
I da ponosno digneš glavu
I toliki gubitak nazoveš
Pobjedom.
Uručujem ti ovu pjesmu
Sa srcem
Kao trijumf.
Mada srce odavno već posjeduješ.
Mada i stotine pjesama
Tvoga lika imaju.
Sve ti dajem.
Suzama ću kvasiti
Svoje preostale stranice.
I mokrim očima
Pričati im.
Nek' se dive onom što je bilo.
Imaju se čemu i diviti.




Нема коментара:

Постави коментар