Mehmed Mahmutović: Ti večeras nisi tu

U odrazu izloga
Kroz mokre ulice
Sa šeširom na glavi
I bedževima na sakou od tvida
Pronalazim pravoga sebe.
Ovdje se, u Sarajevu, moj identitet
Nimalo ne mijenja. Nije mi teško prisjetiti se
Ko sam, niti mi je teško zastati u nepoznatoj ulici
Okružen neobičnim zgradama i omamljujućom tišinom
I po deset puta izgovarati skupe riječi:
"Ovo je to što sam želio biti."

Dobro sam udaren u glavu, znam.
Uživam u misteriji svoje pojave
U tajnovitoj čahuri koju ne vidiš
Dok te posmatram kako na Baščaršiji
Hraniš ono malo golubova što se ne plaše ljudi
U nadi da će ostati koje zrno ljubavi za mene.

Na licu ti čitam nezadovoljstvo
Na hladne ti dlanove
Toplim dahom ispisujem:
"Svi smo mi potencijalni stranci."
Želeći da istopim sve pomisli
Da bismo jednoga dana mogli
Jedno drugome postati strani.

Želio sam da shvatiš
Šta vidim u nama
Kroz odlaske i dolaske
Kroz osjećaj beskonačnosti
I nepostojanja nikoga drugog
Više važnijeg u trenutku kada si pored mene.
Želio sam da shvatiš baš sve
O ljudima čije prisustvo
Poništava sve ostalo za šta sam mislio da je važno.
Htio sam da razumiješ
I sve te ljude
I mene.

Na vratima kuće nema znaka
Kojoj bih strani svijeta trebao prepustiti
Pokrete svojih nogu.
A znaj, htio sam da vjerujem
Da će biti lakše vratiti se.

Volio bih, zaista, da osvane jutro
Drugačije od ove noći.
Da umjesto krvavih riječi
U mome rokovniku osvane
Tvoje ćutanje.

Ti večeras nisi tu,
Niti ćeš se zorom pojaviti.
Praznina koju osjećam
Nije nimalo jeftina.


Нема коментара:

Постави коментар