Anđela Peković: Nijedan odgovor nije moj

Moje je pitanje
Moja je molba
Moja je psovka
Moje je lutanje
Nijedan dan nije moj
Moja je noć
Moja je slutnja
Moje je ćutanje
Moje je čekanje
Mene je ovo vrijeme usvojilo
I nijednom nije pomislilo
Da moja suza ne može tiho da zaiskri
Da moje ruke ne mogu maglu da odagnaju
Maglu koje nema ali je posvuda
Maglu koja je povratnik u tuđinu
Nijedno ''volim'' nije moje
Moje je čuđenje
Moje je vrebanje
Moje je uzmicanje
Moja su stajališta koja bilježim
Ali nikad dovoljno blizu onom njihovom
''Ruski te volim''
Moje je sakralno u rđavom
I rđavo u sakralnom
Moje su praznine u čaši koja preliva
I pometnja u samotinji
Moje su pjesme u prozi
I proza u stihovima
Moje su (pa sve i da nijesu)
Oči kojima slijedim korake u snijegu
Dok tražim tebe u sebi i sebe u tebi.






Нема коментара:

Постави коментар