Lejla Kašić: Ako počnem slijepo da slušam šta govoriš

Ako počnem slijepo da slušam šta govoriš,
kao da si imam,
a ja pokorna muslimanka,
ako počnem gluvo da te pratim gdje god da vodiš,
kao da si sveštenik,
a ja uzorna hrišćanka,
ako tvoje riječi postanu mi
i ajeti i Sveto pismo,
ako počnem da stišavam mora pred tvoje plovidbe,
ako počneš da zaokupiraš moje molitve,
ako pustim da moj razum izvrneš ruglu,
ako te zavolim do straha od najgoreg,
ako me zarobiš zbog straha od najgoreg,
oprosti mi,
ne zamjeri
i ne uzmi mi za zlo
što ću i tada otići.
Prosto
ja
ne umijem
ne želim
ne mogu

da ostanem.
Ti nisi više tako mlad,
a meni je mladost sve
što imam
i brojim godine do ponovnog rođenja
u zagrljaju možda nekog
svirača sa Karlovog mosta
čijeg se lika kroz nekoliko jeseni neću sjetiti,
ali ću pamtiti kako sam bila
živa,
trijezna i slobodna,
dok je njegov džez
flertovao sa ukletošću Praga,
kao što ću pamtiti trenje,
tvoje i moje kože,
neke prošaptane besmislice,
i smijeh, smijeh
mnogo smijeha,
i brojim godine do ponovnog rođenja
u zagrljaju nekog stranca,
(oni najiskrenije grle)
jer u tvom zagrljaju,
dragane, 
ako se osmjelim i pristanem
na eufemizam za samouništenje - ljubav,
pijana i zarobljena,
ja mogu
samo
da
umrem.




Нема коментара:

Постави коментар