Maja Bogdanović: Možda nas nekad podele prepreke

Možda nas nekad podele prepreke
mostovi
i gradovi.
Ljudi.
Možda za tren oka budemo na rubu propasti.
Više ne budemo ni prijatelji.
Ali veruj mi, nama ne znači ni jedna galaksija.
Ne sumnjaj u to
Jer bi to bilo kao da sumnjaš u Njutnove zakone
To bi bilo kao da posumnjaš u moju poeziju.
Je l' i to smeš?
Slušaj.
Nemoj da te prevare moje oči,
ja se samo krijem od Sunca
i nemira.
Ne zaljubljujem se ja u iluzije 
I utopije.
Ti, ratniče.
Ne zaljubljujem se ja u one koje okreću leđa,
koje ne gledaju pravo u snove.
U one koje lako odustaju.
Nemoj da te zavaraju,
veze na daljinu
dani koji su prošli bez nas.
Ti, buntovniče.
Mi se ne zaboravljamo za jedno vreme
Nama jedan život ne bi bio dovoljan.
Da odu u zaborav naše zime.
Nemoj više da lutaš
Ne zatvaraj više vrata za mnom
Čekam sa gomilom svica
Tik-tak
Ponoć samo što nije.



Нема коментара:

Постави коментар