Teodorina portretisanja: Više me nema

Pogledaj,
Nema me unutra.
Samo prazna ljuštura
Što se krije iza riječi,
Samo srušen most
Usred ničega,
Sebi prepušten,
Od sebe napušten. 
Moje "ja" više ne postoji,
U njenoj silueti
Prestalo je da diše,
Na njenom struku
Ostao mi otkucaj.
Pogledaj,
Više nemam
Onaj pogled
I ne hodam kao nekad
Sigurna preko žice.
Ostale su etikete
Na očima,
Nogama 
I kosi.
U mom ormaru spavaju osude.
Na mom tanjiru
Podsmijeh se smješka.
U postelji mi
Sarkazam odjekuje.
Pogledaj.
Ubio si prvo slovo 
Moga imena.
Zamjenio ga poslednjim,
Njenim.
Cvijetnjak pod haljinom 
Više ne miriše
I sve ću ruže
U korov da odjenem.
A ipak,
Mogla bih 
Bez trunke zavisti
Drugoj da te poklonim,
Želju da precrtam.
Ja 
Postiđena,
Usamljena 
I slomljena.

Ona ja
Sa rijekom tuđih pisama
Pred vratima,
Izgrebala je lice
I skratila kosu
Da niko ne gleda,
Što ti ne vidiš.
Stotinu vrata 
Za sobom zatvorila
pobjegla.
Zauvijek pobjegla
Od svega
Što sam nekada bila
Samo za tvoje srce i oči.
Pogledaj,
Više me 
Nema unutra.

Teodora Košarac



Нема коментара:

Постави коментар