Kao titrava rosa u zoru,
Blago se spuštaš niz moje kapke
I nestaješ negdje u uglu usne.
Pažljiva putanja od oka do usne je vlažna.
I slana.
I mastiljava.
A ti opet nisi bio tu.
Dovraga.
Nije da ti se nisam nadala.
Čučao si na usni.
Nikad izgovoren.
I u duši.
Nikad bolnije.
I u sobi.
Nikad prisutnije.
A opet nisi bio tu...
Dovraga, zaista nisi.
Koliko vječnih noći
Neuhvatljivo ćeš hitati.
Nekoj tami.
Nekom ništa.
I nikada nećeš biti moj
Onako.
Moj.
A oduvijek jesi.
Tupane.
Kao i svaki tvoj tekst .....sjajno ....cestitam
ОдговориИзбриши