Maja Babović: Nisi bio tu

Kao titrava rosa u zoru, Blago se spuštaš niz moje kapke I nestaješ negdje u uglu usne. Pažljiva putanja od oka do usne je vlažna. I slana. I mastiljava. A ti opet nisi bio tu. Dovraga. Nije da ti se nisam nadala. Čučao si na usni. Nikad izgovoren. I u duši. Nikad bolnije. I u sobi. Nikad prisutnije. A opet nisi bio tu... Dovraga, zaista nisi. Koliko vječnih noći Neuhvatljivo ćeš hitati. Nekoj tami. Nekom ništa. I nikada nećeš biti moj Onako. Moj. A oduvijek jesi. Tupane.


1 коментар: