Alma Kovačević: Put ka sreći

Put ka sreći je
makadam
pun rupa 
onih u srcu
strah
lokve strašne i mračne prošlosti.
Put ka sreći 
je naporan dan 

pješačenja 
po žarkom suncu
bez vode.

Zahtjevno je
sve dok se ne riješiš prtljage
sa ramena koja se savijaju
i krše
sve dok se ne riješiš smeća
iz uma
koji puca.

Mjesto sa kojeg krećeš 
i mjesto gdje želiš da budeš 
su udaljeni
kilometrima promijenjenih misli
ali i milimetrom čvrste odluke.

Put ka sreći jeste makadam
i jeste pun kamenja i lokvi.
Ali okreni se,
Zar ne vidiš kako lišće dodiruje nebo?
Zar ne vidiš kako trava miluje zemlju?
Zar ne čuješ pjesmu ptice?
Zar ne čuješ 
Tišinu?
Zar ne osjetiš dodir vazduha na usnama?
Zar ne osjetiš taj zrak u plućima?


Okreni se, primijetiš li koliko si već prešao i koliko si već postigao?
Nastavi, još malo - sunce izlazi. 


Нема коментара:

Постави коментар